Crne rupe su određena područja prostora; tamo je gravitacija tako jaka – najbrža u svemiru – čak joj ni svjetlost ne može pobjeći. Zbog toga je mrak. Vjeruje se da je crna rupa nastala kao rezultat smrti vrlo masivne zvijezde u masivnoj eksploziji poznatoj kao supernova. Zanimljivo je da kada zvijezda izbaci vanjski zid u svemir, njezina se jezgra sruši prema unutra i tako brzo suzi da joj gustoća i temperatura brzo opadaju. Ako je njegova masa dovoljno velika, nema sile koja bi zaustavila jezgru da se stegne do zastrašujuće točke beskonačne gustoće do “singularnosti”.
Crna rupa sastoji se od singularnosti zastrte “horizontom događaja”. Horizont događaja točka je povratka materije koja pada u rupu. Ako bi se sunce pretvorilo u crnu rupu – ne bojte se, ono nema dovoljno mase – horizont događaja bio bi širok samo 3 km. Gravitacija crne rupe je toliko velika da, prema Einsteinovoj teoriji gravitacije, savija svjetlost i usporava vrijeme.
Pa ako biste se mogli približiti crnoj rupi, vidjeli biste zatiljak; svjetlost u zatiljku savijala bi se oko crne rupe i ulazila vam u oči. Zbog usporavanja vremena, blizu horizonta događaja, budućnost svemira brzo bi prošla pred vašim očima, poput filma brzog naprijed. Nemoguće je (za sada) izravno vidjeti crnu rupu jer je mala i crna. Njegovo postojanje neizravno razumijemo iz gravitacije. Na primjer, Cygnus X-1 je masivna zvijezda koja kruži oko svog nevidljivog partnera (crne rupe). Vidimo da crna rupa apsorbira X-zrake iz materije. Krik rođenja crne rupe prasak je gravitacijskog vala koji titra prostorom poput kružnih valova u vodi. Otkrivanje ovoga dokazuje postojanje KD. Osim crnih rupa “zvijezda”, u svemiru (galaktički centri) postoje i “supermasivne” crne rupe milijune do milijarde puta više Sunca. Također postoji mogućnost da u svemiru postoje mini crne rupe koje su ostale od intenziteta vatrene kugle Velikog praska. Zapravo, crne rupe nisu potpuno crne! Zbog svojih “kvantnih” učinaka, kako je otkrio Stephen Hawking, emitiraju “Hawkingovo zračenje”.