Prošle godine svijet je obilježio 50. rođendan prvoga leta u svemir - trenutka kada je čovječanstvo konačno napustilo površinu našeg planeta, izbacivši u orbitu prvi umjetni satelit. U tih se pedeset godina mnogo očekivalo od istraživanja i osvajanja svemira, ali je većina očekivanja ostala iznevjerena. Nismo posjetili Mars, nismo kolonizirali ni Mjesec ni druge planete, niti koristimo resurse iz svemira za bolji život na Zemlji (pri tome ne mislimo na činjenicu da u svakodnevnom životu rabimo proizvode i tehnologije koji bi bili rezultat istraživanja svemira, nego da ne koristimo nijedan materijal ni element iz svemira, poput primjerice helija-3), a do sada, barem ne javno, nijednom nismo stupili u kontakt ni s nekom izvanzemaljskom rasom. Vezano uz očekivanja iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća - nismo se mnogo pomakli.

50 Years in Space

Mnogo je razloga tog "neuspjeha", (isključujemo, naravno, činjenicu da nismo stupili u kontakt s izvanzemaljskom inteligencijom), a ponajprije su financijske i političke prirode. Jer politička volja i financije diktiraju sve, a mnogi stručnjaci iz NASA-e tvrde da tehnologija nije problematična - uz novac i volju tehnološke su inovacije mnogo lakše. 

Stoga je u posljednjih nekoliko mjeseci, kao dio proslave 50. rođendana prvoga svemirskog leta, održan niz seminara, formalnih i manje formalnih sastanaka, napisani su brojni tekstovi i održani govori, a sve na temu istraživanja i osvajanja svemira u sljedećih 50 godina.

Serija konferencija i seminara počela je krajem listopada prošle godine na Kalifornijskom tehnološkom institutu (Caltechu), gdje se okupila „krema" astronauta, aeronautičkih inženjera, poduzetnika i ostalih svemirskih uglednika. Na dvodnevnom skupu „50 Years in Space" govorilo se o tome kako bi prethodna 50-godišnja svemirska iskustva trebalo iskoristiti u sljedećih 50 godina.

"Prvih 50 godina u svemiru dalo nam je potpuno nov pogled na svemir, planete i galaksije, nova znanja, i naravno, nove tehnologije", rekao je u uvodu skupa Ed Stone, umirovljeni direktor NASA-inog Jet Propulsion Laba, dodavši da smo u prvih 50 godina naučili da u svemiru postoji još mnogo toga što moramo otkriti.

Paul Dimotakis, tehnički direktor JPL-a i profesor na Caltechu, pojasnio je da sva materija koju nalazimo na Zemlji predstavlja samo četiri posto onoga što možemo naći u svemiru, pa je jasno koji su znanstveni potencijali daljnjeg istraživanja svemira. Našalio se da će ljudi u sljedećih 50 godina morati učiti bitno drukčiji periodni sustav elemenata.

Velike promjene

Na konferenciji su se najviše spominjale dvije takozvane ključne liste s granicama i područjima (frontiers and areas) istraživanja svemira u sljedećih 50 godina.

Kao granice koje je potrebno preskočiti navedene su fizičke i psihičke predispozicije za dugotrajni boravak u svemiru, a teži se i novim spoznajama o svemiru te razvoju tehnologija svemirskih putovanja.

Dva su glavna ključna područja istraživanja i osvajanja svemira u sljedećih 50 godina: Zemlja i susjedstvo, dakle Mjesec, te istraživanje Sunčevog sustava i samog Sunca. Pri tome se poseban naglasak stavlja na potragu za vodom i potencijalnim primitivnim životom - organskim spojevima i bakterijama. Naravno, projekti namijenjeni potrazi za inteligentnim životom u daljem svemiru također će biti nastavljeni, s glavnim naglaskom na SETI projektu i istraživanjima teleskopa Hubble.

Ispunjenje ciljeva sa spomenute dvije liste priprema je za najambicioznije projekte u povijesti istraživanja i osvajanja svemira - slanje čovjeka na Mars te uspostavljanje stalne ljudske prisutnosti na drugom planetu, uspostavom baza na Mjesecu u bližoj budućnosti te baza na Marsu.

Misija na Sunce

Među ciljeve istraživanja svemira u sljedećih 50 godina spada i detaljnije upoznavanje srca naše galaksije, Sunca. NASA na stolu već ima planove za izgradnju svemirske letjelice koja će krenuti na put prema Suncu, a misija se planira 2015. godine. Cijena misije bit će oko 750 milijuna dolara, a sonda će do Sunca putovati sedam godina.

 Ima li života u svemiru?

"Misije koje smo imali u proteklih 50 godina ostavile su mnogo otvorenih pitanja na koja u sljedećih 50 godina moramo odgovoriti", rekao je Peter Smith iz NASA-e, jedan od istraživača koji sudjeluje u misiji Phoenix, na konferenciji održanoj krajem travnja, u sklopu priprema za slijetanje sonde Phoenix na Mars.

Jedno od tih pitanja glasi: ima li života na Marsu, odnosno je li života na tom planetu ikada bilo? Odgovor na to pitanje možda leži zamrznut u ledu blizu polova Marsa, a letjelice Viking 1 i 2, koje su u 70-im godinama prošloga stoljeća sletjele na Mars, nisu bile dovoljno opremljene za takvo istraživanje. No polovinom svibnja, nakon više od tri desetljeća čekanja, znanstvenici imaju novu priliku, s obzirom na to da je na Marsov sjeverni pol sletjela robotska letjelica Phoenix. Ona će pokušati naći permafrost - stalno zaleđeno tlo, koje će pokušati dosegnuti robotska ruka letjelice. Phoenix je opremljen za analizu vode, sada zamrznute u permafrostu, kako bi provjerio postojanje ugljikovih spojeva (koji su bitan sastojak života), a osposobljen je i za praćenje vremenskih prilika u polarnoj regiji Marsa.

Slične misije u sljedećih 50 godina uputit će se prema ostalim planetima na kojima postoje pretpostavke za neki oblik života. To su prije svega Titan, ali i Enceladus, Saturnov mjesec, na kojem su već otkriveni osnovni elementi potrebni za život - toplina, voda i organske tvari.

Privatnici u svemiru

Sljedećih 50 godina istraživanja i osvajanja svemira bit će drukčije i po još jednom elementu. Naime, države i državne agencije (američka NASA, japanska JAXA), kao i međunarodne organizacije (ESA prije svih), više neće biti jedini osvajači svemira, nego će im se intenzivno i agresivno pridružiti i privatni sektor, putem niza privatno financiranih tvrtki i projekata.

U ovom se trenutku glavni naglasak stavlja na svemirski turizam, u čemu je već postignut velik uspjeh - privatno financiran projekt SpaceShipOne prva je takva ljudskom rukom upravljana letjelica koja je prešla magičnu granicu od 100 kilometara visine (za koju se može reći da predstavlja početak svemira i na kojoj se postaje astronautom), a sve je više privatnih financijera koji se žele ubaciti u ovo financijski vrlo isplativo područje.

Time započinje nova svemirska utrka - ne više samo između država, nego i između javnog i privatnog kapitala. Osim svemirskog turizma, i mjesečev helij-3 sve je zanimljiviji privatnicima, a da ne govorimo o potencijalu spinoff produkata koji mogu nastati u privatnom sektoru.

Uz SpaceShipOne, među javnosti najpoznatije privatne inicijative ubraja se i Mars Direct, iza koje stoji Robert Zubrin, direktor tvrtke Pioneer Astronautics i njegov Mars Society.

Mars Direct predstavlja jednostavan i jeftin način uspostavljanja ljudske baze na Marsu, a nakon teraformiranja Marsa, učiniti će ga pogodnim za kolonizaciju ljudi. Ključni problem leži u tome što bi taj proces trebao trajati tisuću godina (a ne pedeset), barem uz postojeću tehnologiju.

Ipak, radi se o vrlo kvalitetno osmišljenom projektu, koji je moguće ostvariti. Uz ostalo, svjedoci smo činjenice da su mnogi futuristički koncepti nakon izvjesnog vremena postali inspiracijom znanstvenicima - u razvoju novih ideja pri postizanju zacrtanog cilja - pa je i utoliko ova Zubrinova inicijativa vrjednija.

Politika i novac diktiraju budućnost

Već smo istakli da su glavni razlozi zbog kojih većina velikih očekivanja u istraživanju svemira tijekom posljednjih 50 godina nije ispunjena - politički i financijski. Isti razlozi danas su garancija da će sljedećih 50 godina ipak donijeti velike promjene nabolje.

Premda su istraživanje i osvajanje svemira izuzetno skupi, profit koji oni mogu omogućiti višestruko je veći. Prije svega, Mjesec je prebogat izotopom zvanim helij-3, koji je vrlo rijedak na Zemlji, a koji bi se mogao koristiti za proizvodnju "prave" nuklearne fuzije. Podsjetimo, 25 tona helija-3 dostatno je da zadovolji energetske potrebe Amerike i Europe za nekoliko godina - pri čemu je helij-3 idealan za buduće elektrane na nuklearnu fuziju jer nema radioaktivnog otpada, a reakcija fuzije dva atoma helija-3 vrlo je efikasna. Na Mjesecu ga ima u milijunima tona, a na Zemlji gotovo da ga i nema. S druge strane, Mars je bogat deuterijem - izotopom vodika koji je također izuzetno potentan izvor energije. U vrijeme kada cijene energenata strelovito rastu, nacija koja bi uspjela svemirske energetske izvore (helij-3 ili deuterij) dovesti iz svemira - osigurala bi svoje energetske potrebe za dugačak niz godina, a energiju bi mogla prodavati i ostalima.  

Također, ulaganja u ostvarivanje ciljeva sa spomenute dvije ključne liste dovest će i do razvoja raznih tehnologija i aplikacija za simuliranje svemirskih misija i raznih istraživanja na Zemlji, od čega bi izravnu korist imala svemirska industrija te njoj prateće industrije (prije svega računalna), a neizravnu korist imalo bi i cjelokupno svjetsko gospodarstvo (rast prihoda industrija, istraživanje novih materijala i izvora energije, spinoff produkti  i tako dalje), pa je jasno da je i politika danas, kao nikad prije, zainteresirana za istraživanje i osvajanje svemira.

A nova svemirska politika mogla bi usrećiti i takozvane male ljude. Naime, krajem mjeseca svibnja Europska svemirska agencija objavila je prvi javni natječaj za astronaute. Ova nova politika dat će svima koji zadovoljavaju određene uvjete - priliku da postanu astronauti. Promjena karijere iz snova!

Spin-off

Istraživanje svemira donosi i vrlo konkretne prednosti životu na Zemlji, s obzirom na to da je velik broj uređaja koje koristimo u svakodnevnom životu nastao kao spin-off ili nusprodukt istraživanja svemira. Na svaki dolar uložen u svemirski program zaradilo se 6-7 dolara - i to na uređajima i tehnologijama nastalim kao nusprodukt svemirskih istraživanja a u sljedećih 50 godina taj bi odnos mogao i višestruko porasti.

To je postalo jasno i mnogim državama, zbog čega rastu i politička volja i ulaganja u svemirsku industriju. Dovoljno je samo prisjetiti se svega što danas koristimo a što je poteklo iz svemirskog programa - komunikacijskih satelita (koji su omogućili niz projekata bez kojih je danas život nezamisliv - od televizijskih prijenosa, mobilne i satelitske telefonije, prognoze vremena do GPS sustava), joysticka, LCD monitora i ekrana, CCD čipa, koji je ključan element u popularnim digitalnim fotoaparatima itd.

Teraformiranje Marsa

Plan Roberta Zubrina za teraformiranje Marsa sastoji se od dva dijela - kratkoročnog (koji traje 10-20 godina) i dugoročnog (koji bi mogao trajati tisuću godina).

U prvom dijelu plana na Marsu bi se sagradile baze, prema planu Mars Direct, u kojima bi mogla boraviti ljudska misija. Sljedeći je korak onaj dugoročni - teraformiranje Marsa. Za početak planet treba zagrijati, što bi se postiglo gradnjom velikog ogledala koje bi se nalazilo u orbiti iznad Marsa i navodilo sunčeve zrake prema određenim površinama. Mars bi se mogao zagrijati i usmjeravanjem asteroida na Mars, što bi oslobodilo zamrznute zalihe plinova, ili pak efektom staklenika - na način na koji se danas zagrijava (i uništava) Zemlja. To bi se postiglo kontroliranim ispuštanjem fluormetana, što bi za 30 godina podiglo prosječnu temperaturu za jednako toliko stupnjeva.

Nakon toga bi se krenulo u oslobađanje plinova u tlu planeta, što bi podiglo temperaturu za još nekoliko stupnjeva u daljnjih 20 godina, ali i povećalo atmosferski tlak. Zatim bi se pristupilo sađenju i uzgajanju biljaka koje bi proizvodile kisik. Za otprilike 200 godina atmosferski tlak na Marsu omogućio bi ljudima da hodaju bez svemirskih odijela, ali bi im i dalje bila potrebna boca kisika. Sljedećih 800-injak godina trebalo bi kontrolirati rast i razvoj flore na Marsu, kako bi se osiguralo dovoljno kisika za normalan život na ovom planetu. (Dražen Jurman, Plan B 9)