Pročitavši status na Twitteru jednoga od svojih egipatskih kolega, James Karl Buck, apsolvent novinarstva na sveučilištu Berkeley, saznao je da se u gradu Mahalla u Egiptu priprema prosvjed protiv vlade. Egipćani su izašli na ulice 25. travnja, a s njima i mladi James, koji je izbjegavao ući u podivljalu masu. Stajao je po strani i promatrao nemire kad ga je uhitila policija. Prije nego što su mu oduzeli mobitel James je uspio promijeniti status na svojoj stranici na Twitteru (www.twitter.com). "Uhićen", upisao je.

Dvadeset i četiri sata kasnije James je promijenio status u "slobodan". Njegovi su prijatelji, naime, čim je on objavio prvu promjenu statusa - alarmirali američko veleposlanstvo u Egiptu te telefonski pronašli odvjetnika koji je uspio izvući Jamesa iz zatvora za manje od jednog dana. Premda, strogo gledajući, James nije dojavio vijest, nego je sam po sebi bio vijest, njegov se primjer proteklih mjeseci učestalo spominje kao simbolički početak razvoja twitter novinarstva.

Twitter kao sredstvo dojave

Mnogi se pitaju kakve veze ima Twitter - još jedna u nizu "social" izmišljotina- s novinarstvom? Kako se baviti novinarskim poslom u ograničavajućih 140 znakova jednog tweeta te kako doprijeti do publike?

Twitter je za novinare prije svega sredstvo dojave. Alat koji omogućuje da se kratka, jednostavna i direktna informacija pročuje prije nego što je netko objavi na blogu i prije nego što stigne do mainstream medija. Komunikacijskim kanalima Twittera prijelomna vijest ne putuje u smjeru događaj - svjedok - novinar - publika, nego ide prečacem: događaj/svjedok - publika. Kad se među publikom nađe novinar, informacija vrlo brzo postaje vijest.  

Podatak o teškom potresu koji je nedavno pogodio Japan i Kinu proširio se upravo Twitterom. Amerikanci su o potresu saznali od japanskih kolega koje na Twitteru "prate". Vijest o potresu putem Twittera došla je i do američkog geološkog centra, organizacije kojoj je praćenje potresa posao, a koja je mjesec dana ranije na isti način "zakasnila" nakon što su twitterovci obavijestili američke kolege o potresu u Meksiku.

Twitter kao sredstvo objave

Da su društvene mreže i alati zauvijek promijenili novinarstvo  -  nije novost. Jedni će reći da se radi o promjeni nabolje, drugi će tvrditi da je novinarstvo postalo lošije, no zajedničko i jednima i drugima jest to što će se njihovo mišljenje vrlo brzo proširiti na publiku, koja danas više nije toliko pasivna. Društvene mreže, i u ovom slučaju alati  -  moderne su verzije foruma krcatog ljudima, a informacije posjeduju i prosljeđuju ih. Mali komunikacijski raj u čijim će plodovima novinari tek naučiti uživati.

Iste one komunikacijske kanale na Twitteru kojima dolaze prijelomne vijesti, novinar može iskoristiti i za plasiranje svježih i ekskluzivnih informacija. Novinar može publici (vlastitoj mreži čitatelja) ponuditi prvu, brzu informaciju o nekom događaju. Za poštivanje pravila pisanja vijesti, uz odgovore na pet osnovnih pitanja (tko?; što?; gdje?; kako?; kada?) dovoljno mu je 140 znakova, koliko stane u jedan tweet. Potom se može baviti detaljnijim novinarskim poslom i napisati "pravi" članak. Nakon objave, isti twitter status postaje sredstvo promocije članka. Čitava redakcija na ovaj način može umrežiti svoje čitatelje i ostvariti s njima prisniji, profesionalniji i efikasniji kontakt.

Takvi odnosi i putovi informacija tek trebaju doživjeti svoj proboj izvan IT svijeta i novinarstva, u kojem se pojam "twitter novinarstva" već poprilično udomaćio. Štoviše, razvijen je servisima poput Tweet Scan, real-time alata za pretraživanje Twittera. Javne poruke na Twitteru ovim se alatom mogu pretraživati po ključnim riječima, datumima i osobama. Kada su američki novinari saznali za potres u Japanu, upisivanje riječi "earthquake" (potres) moglo ih je odvesti do veoma bitnih informacija i (kratkih) svjedočanstva. Drugim riječima, odličan početak za novinarsko istraživanje.

Komunikacija prije svega

Način na koji se Twitter može iskoristiti za novinarstvo može se upotrijebiti i za promociju tvrtki i organizacija. Nešto slično, zapravo, postalo je aktualno i kod nas s pojavom Facebooka. Na toj je društvenoj mreži odavno ponuđena mogućnost besplatnog otvaranja službene grupe/stranice pojedine tvrtke, organizacije, udruge... Na taj su način pojedinci mogli umrežiti svoje klijente, čitatelje ili "fanove" te ih putem privatnih poruka i statusa obavještavati o novostima. Što se novinarstva tiče, takav je način komunikacije sa čitateljima poprilično nezgrapan. Implementacijom Twitter tehnologije i filozofije u novinske web portale - mogao bi se učiniti toliko tražen korak dalje.

Filozofija twitter novinarstva isplativa je, iskoristiva, ali i prihvaćena - o čemu svjedoči forma izvještavanja koja na našim novinskim portalima postoji već godinama. Radi se o prijenosu sportskih događaja uživo - iz minute u minutu. Na za nas neslavno završenom Europskom nogometnom prvenstvu takvo se izvještavanje pokazalo i više nego čitanim. Korisnim za sve one koji nisu mogli gledati utakmicu, ali su je htjeli pratiti.

Ipak, toj formi manjka neposrednosti. Prijenos iz minute u minutu obavljali su novinari koji su sjedili pred televizorom, iznoseći informacije koje su već jednom kraćene tijekom televizijskog prijenosa. A zamislite koliko bi iscrpnije i zanimljivije bilo čitati twitter izvještaje - novinara koji sjedi nekoliko metara od terena? Tehnologiju imamo. Ono što trebamo jest promjena u načinu razmišljanja.

(Nebojša Grbačić, Plan B 10)