Prije četiri godine na domaćoj web sceni odigrao se naizgled beznačajan sukob. Članovi nekoliko web timova, među kojima i onaj s Monitor.hr portala, nisu se mogli složiti oko dizajna, koncepta i budućnosti novog projekta - mojblog.hr servisa. Rezultat njihova neslaganja bilo je odcjepljenje jednog tima i pokretanje najaktivnijeg blog servisa u Hrvata - blog.hr portala.

Danas, četiri godine kasnije i sa cijelom jednom poviješću dosad najupečatljivijeg web fenomena u Hrvatskoj, pitamo se koja bi bila sudbina Mojblog.hr portala, bi li se blog.hr toliko razvio i dosegao pola milijuna korisnika da nije bilo početnog sukoba i na koji bi se način formirala domaća blogosfera? Odgovori na ta pitanja poprilično su kompleksni, a prethodno spomenut sukob tek je jedan od elemenata koji su omogućili da se blogomanija u Hrvata zakotrlja punom brzinom.  

Povećanje broja internetskih korisnika

Blog.hr pokrenut je sredinom svibnja 2004. godine, u vrijeme kada je u Hrvatskoj došlo do jačeg proboja bržih internetskih veza, što će sljedećih godina rezultirati povećanom dostupnošću interneta prosječnom građaninu Hrvatske.

Broj ljudi koji su se najmanje jednom mjesečno spajali na internet tada je iznosio oko 1,1 milijun. Dakle, 34 posto populacije, od čega je 35 posto korisnika koristilo internet svaki dan. Sljedeće se godine ta brojka povećala za 9 posto, a broj korisnika koji svakodnevno surfaju polagano je rastao prema današnjoj brojci od 50-ak posto, prema podacima GFK-a, Centra za istraživanje tržišta.  

Tijekom prve godine postojanja ideje i tehnologije bloga, 25 tisuća ljudi počelo je voditi online dnevnike na razne teme. Čak 20 tisuća njih blogersko je okrilje pronašlo na portalu Blog.hr, a tek je nekolicina vodila blog na osobnim stranicama i vlastitim domenama. Blog u mainstream-medijima tada je još uvijek bio nepoznanica, vijest u IT/lifestyle sektorima te povremena platforma novinarima za inspiraciju blogerskim tekstovima. Što nas dovodi do sljedećeg bitnog elementa odgovornog za masovni razvoj bloga u Hrvatskoj.

Zasićenje mainstream-novinarima i novinama

Svijest građana o mogućnostima interneta, njihovom mjestu i utjecaju u zajednici putem weba te „nedodirljivosti" mainstream-medija koji su škrto držali monopol nad informacijama - jer im je osiguravao zaradu - postepeno se mijenjala.

Blogeri pišu iz osobne perspektive. Životne priče i reportaže za kojima novine i publika žude - sada su ponuđene iz prve ruke, kroz riječi protagonista koji iz svjedoka događaja i vlastitog života prelaze u reportere svakodnevice. Rađaju se prvi građani-novinari, premda se tim pojmom tada još nitko odveć ne razbacuje, a ideja građanskog novinarstva među „ozbiljnom" se publikom prihvaća tek u razvijenim zapadnim zemljama.

No i kod nas postaje sve jasnije da je mit o „svetoj novinarskoj kravi" samo mit i da može biti srušen vrlo jednostavno. U sljedećoj (2006.) godini broj korisnika blog.hr portala premašuje psihološku granicu od 100 tisuća korisnika. Dodamo li tome još desetak tisuća blogera na drugim domaćim servisima, uviđamo da je formirana snažna i glasna zajednica koja se svakim danom sve više probija u mainstream.

Prvi blogeri dobivaju novinarsku akreditaciju (Jesus Quintana, Motovun film festival 2006.) i započinje (r)evolucija u razmišljanju i prihvaćanju medija i blogera, slijede međusobni sukobi, a tek u posljednje dvije godine mainstream je prihvatio „igru" i dovukao blogere pod svoje okrilje.  

No zbog visoke razine korumpiranosti u Hrvatskoj, lošeg stanja vjerodostojnosti mainstream-medija i njihovog uzdrmanog kredibiliteta - mahom zbog pomanjkanja neprofesionalnosti novinara čiji su rad blogeri pratili pod povećalom - blog se u svijesti građana nametnuo kao „mainstream". Postao je alat za ishođenje pravde, stepenica do poslovnog i privatnog probitka, odskočna daska za talentirane autore i jednostavan način za samopromociju.

Prosječan bloger - natprosječan autor

Blog se i među najmlađima pokazao kao iznimno koristan alat. Zanemarimo li afere kažnjavanja učenika zbog „testiranja demokracije", odnosno iznošenja mišljenja na blogu, isti je školarcima poslužio (i služi) kao platforma za vježbanje i promoviranje talenata - od pisanja, fotografije do programiranja i dizajniranja. Jednostavan za korištenje i pokretanje (u samo tri koraka), blog je postao jednako dostupan i najmlađima i najstarijima. Premostio je generacijski jaz.

Blog u Hrvata dijelom je postao popularan i zbog nekoliko desetaka iznimno talentiranih autora koje su čitali mnogi - blogeri i „obični" korisnici. U vrijeme svoje najveće slave nekolicina je blogera doslovce drmala domaćom blogosferom. Godišnje su imali par stotina tisuća posjeta, a po jednom bi postu zaradili i stotinjak komentara. Usporedimo li to s popularnim inozemnim blogerima, brojka je gotovo zanemariva, no valja uzeti u obzir da u jednoj Švedskoj, primjerice, internetu svakodnevno pristupa više od 80 posto građana, dok je u SAD zarada od bloga i snažan utjecaj političkih blogera (ne blogera političara) najnormalnija svakodnevica.  

Koliko su Hrvati iskoristili popularnost svojih blogova?

Je li tada, u odnosu na stranu blogosferu, domaća materijalizirala svoj uspjeh? Je li brojka od gotovo 600 tisuća blogera u Hrvatskoj nešto promijenila? U konkretnom smislu - bilo je tu nekoliko dobrotvornih akcija, blogerskih okupljanja i parova, zaposlenja i proboja u poslu i tek nekoliko manjih zarada. U virtualnom smislu domaća je blogosfera učinila mnogo više.

Politička aktivnost, posebice aktualna u predizborno vrijeme, konstantan pritisak na mainstream-medije - premda je najveći blog servis otkupila Nova TV, koja je također mainstream-medij, te duboko usađivanje „blogerskih" vrijednosti u novinare, urednike i vlasnike medijskih kuća - proteklih su godina i u toj utrci s blogerima promijenili način rada samih mainstream-medija.

Valja spomenuti možda i najvažnije elemente - atmosferu, ushit i klimu, koji su blog doveli do „točke preokreta", omogućujući masovni proboj informacija i njihovo „izbijanje" iz čvrstih šaka monopolista.

No kao što smo već pisali u prethodnim brojevima Plana B, blogosfera i blogovi u klasičnom smislu (autor - publika - autor) sve su manje aktualni. Zamijenile su ih još jednostavnije društvene mreže, koje su obuhvatile veći obim interesa publike, koji se iz dana u dan mijenja. Ironično, upravo je blog omogućio tu promjenu. (Nebojša Grbačić, Plan B 9)