Stalne rubrike

Hi Tech
77 Gadgeti
82 QR kodovi

Blogosfera
84 Blogosfera – Facebook privatnost
86 Twitroll – Karla Andrić

2.0
88 2.0
92 Intervju – Vatroslav Škare

Glazba
94 Novi val na boemski
96 Ljeto 2010: mali trendovski index

Film/TV
98 Micmacs
100 Tko piše te igre?
102 Motovun Film Festival
104 TV – Gotovo je?
106 Serijala – Generacija geekova i nerdova

Knjiga
108 Adio kauboju
110 Savršena knjiga za ljeto

Kužim spiku
114 Misterij i melankolija Domagoja Blaževića

Food
120 Ljetni ručak na Mediteranu
122 Mirisno bilje Mediterana

Demode na mode
124 Lijevo ponor, desno klisurine, za leđima mila mi domovina

Slash film
www.slashfilm.com
I ovdje se povremeno informiramo o filmovima, a nađe se tu ponajviše dobrih tekstova, nešto trailera i pokoja dobra lista. Liste su, poznato je to od davnina, najradije čitani sadržaj na internetu! Ovaj su blog magazini Time i Total film proglasili najboljim filmskim blogom u 2009. godini. Donosi vijesti, recenzije, trailere, koristan kalendar – na kojem možete saznati kada koji film dolazi u kina, a tu je i posebno zanimljiv odjel cool stuff, o zanimljivim stvarčicama koje možete kupiti, a vezane su uz film.

Inside TV
http://insidetv.aol.com
Iako je tv.com nezaobilazno i najbolje odredište za sve vezano uz televiziju, ni AOL-ov Inside TV nije loš – jer je malo više mainstream. Naime, također “igra” na liste, pa tako imaju odjel Top 20, na kojem možete čitati o najvećim TV kontroverzama, najiritantnijim maskotama, najvećim zločestim dečkima televizije, najgorim TV emisijama u proteklih desetak godina, najboljim TV trenucima 2009. Raznoliko zabavno štivo za štovatelje malog ekrana.

NajReklame
www.najreklame.com
Siteova poput ovog, koji predstavljaju najbolje reklame, na inozemnom internetu ima ogroman broj i većina ih je lijepo dizajnerski složena. No to se ne može reći za našu verziju, koja je vizualno neatraktivna; čak ni oglasi na Googleu toliko ne smetaju koliko dizajn. Ipak, podržavamo ideju (premda nije originalna) i želimo im u ovoj godini novi, bolji, kvalitetniji i ljepši dizajn! Sam site sadržajem ne oskudijeva, a donosi i domaće i strane – kažu – najbolje reklame.

The Daily What
http://thedw.us/
Složit ćemo se svi zajedno da ovaj site definitivno ne spada u red korisnih ili onih koji će vam pomoći u svakodnevnom internetskom životu. Pomoći će – ali da se nasmijete i zabavite surfajući njime! Svakodnevno donosi zanimljive videouratke i fotografije, pokoji link, a dio toga završi i na mainstrem WTF/LOL agregatorima. Na ovakvim, polu-underground mjestima, internetski “memei” kreću u život ne bi li u konačnici stigli do krajnjeg, običnog malog korisnika.

Sound Cloud je online audio platforma za glazbene profesionalce putem kojeg je omogućeno primanje, slanje i distribuiranje glazbe, kao i organiziranje glazbenih događanja. Zagrebačko izdanje jednog takvog druženja namjenjeno je glazbenicima i glazbenim zaljubljenicima koji se žele povezati i razmijeniti svoja iskustva, mišljenja i ideje.

Ako posjedujete zanimljive glazbene materijale koje biste voljeli podijeliti s drugima, prijavite se na http://soundcloud.com/pages/meetups, a uživo će ih prezentirati Davor O i Brighton. Osim u prostorijama radija SC u kvalitetnoj glazbi moći će se uživati i putem live streaminga. (pb)

+
Radio SC live streaming
Freefloating Music

Stalne rubrike

Hi Tech
76 Gadgeti
82 E-trgovine

Blogosfera
84 Blogosfera – Tumblr vs. Wordpress
86 Twitroll – @Rayno1

2.0
88 2.0

Glazba
92 Ljubavni projektili
94 Čudan glas daleko se čuje
96 Intervju – Fatboy Slim
102 Remix kultura

Film/TV
104 The Warlords
106 Imamo kino!
108 Nemojte to raditi!
110 Povijesne serije

Knjiga
112 Amberville

Kužim spiku
114 Kreativni laboratorij: Shuz & Dara Pantelić

Food
120 Gastrovodič – poticaj ili ropstvo?
122 Brunch – što bi to kod nas moglo biti?

Demode na mode
124 Transrodna Transilvanija

Rani scenarij Aliena pojavio se još 1976. godine, a redatelj je u početku trebao biti Walter Hill (Ratnici podzemlja). Međutim, Hill je na kraju zauzeo jednu od producentskih stolica, a projekt vrijedan tada solidnih 10 milijuna dolara dopao je britanskog redatelja Ridleyja Scotta, koji je dotad za sobom imao samo jedan film (Dvoboj do istrebljenja), ali i podosta iskustva u televizijskoj i reklamnoj industriji. Scenarij Dana O’Obannona i Rolanda Shusetta bio je dobrano inspiriran jeftinim B-hororcima iz 1950-ih, što dokazuje i osnovna priča: posada jednog teretnog svemirskog broda pri povratku na Zemlju s usputnog planetoida pokupi neprijateljsko izvanzemaljsko stvorenje – i krvoproliće počinje. Međutim, konačan rezultat na filmskom platnu bio je daleko od bilo kakve trivijalnosti ili trasha, ali i od većine tadašnjih žanrovskih filmova.

Umjetnički izvanzemaljac

Sasvim je očito da su za uspjeh i unikatnost Aliena zaslužna dva glavna faktora: vizualni pristup i tretman likova. Kukcoliko-reptilski izgled krvožednog izvanzemaljca proizvod je pomaknute mašte švicarskog umjetnika H. R. Gigera, i za ono je vrijeme bio uistinu originalan (premda kasnije, nažalost, besramno kopiran). Pritom je genijalan dizajnerski potez to što Alien uopće nema oči, barem ne vidljive, zbog čega još više djeluje kao nešto što je došlo s drugog svijeta. Čeljusti unutar čeljusti i kiselinu umjesto krvi da i ne spominjemo. Giger je bio zadužen i za sve aspekte nezemaljske scenografije, odnosno kreiranje krajnje bizarnog svemirskog broda na kojem posada Nostroma pronalazi tuđinsko gnijezdo.

Ali bez zanimljivih likova ne bi bilo ni zanimljivog filma, bez obzira na sav “eye candy”. Alien je uveo jedan vrlo svjež koncept u prikazu likova u SF žanru, odbacivši pritom ustaljene stereotipe iz popularnih space-opera kao što su npr. Ratovi zvijezda. Na Nostromu tako nema svemirskih pustolova koji spašavaju galaksiju – njegovu sedmočlanu posadu čine ipak obični, poprilično cinični ljudi, koji se žele samo što prije vratiti kući nakon dugotrajnog posla u svemiru i zaraditi svoje bonuse na plaću. Njihove svakodnevne radnje i dijalozi prikazani su u gotovo dokumentarističkom stilu, a kako se priča odvija postaje očito da među njima postoji svojevrsna klasna podjela.

Na prvi pogled možda stereotipno djeluje jedino lik znanstvenika Asha (Iam Holm), koji zbog svog opsesivnog zanimanja za osmog putnika podsjeća na nekog ludog znanstvenika iz klasičnih SF priča. Međutim, kasnije otkrivamo da je Ash zapravo android i produžena ruka beskompromisne korporacije koja izvanzemaljskog stvora želi iskoristiti kao biološko oružje. Zbog uvođenja motiva “zle kompanije” koja ne bira sredstva za postizanje svojih ciljeva, cijelim se filmom provlači prikrivena kritika (trulog) kapitalizma, što je pravilo i u kasnijim nastavcima.

Atmosferični svemir

Jedna od istaknutih osobina Scottovog remek-djela jest i pomno iskonstruirana atmosfera, dotad netipična za takvu vrstu filmova. Alien u svojoj suštini pripada SF žanru, ali s mnogo izrazitih elemenata filma strave, pa tako klaustrofobičan i mračan interijer Nostroma snažno podsjeća na ukletu kuću, što je svakako savršen ambijent za igru skrivača s nepoznatim čudovištem. Zato uopće ne čudi da su pojedini kritičari Aliena okarakterizirali kao “gotički horor u svemiru”. S time je sasvim u skladu polagani tempo radnje, čime više do izražaja dolaze nagle i u pravilu kratke scene izvanzemaljskog krvoprolića. Među njima je i ona famozna i iznimno krvava sekvenca “rađanja”, odnosno izlaska svemirca iz prsnog koša nesretnog Kanea (John Hurt), koja uvijek postigne efekt, bez obzira koliko puta gledali film.

Tajna genijalnosti navedene scene, osim odlično odrađene montaže, leži i u činjenici da glumci za vrijeme njezina snimanja nisu u potpunosti znali što će se dogoditi niti kako će se to tehnički izvesti, pa je kamera praktički uhvatila njihove stvarne reakcije.

I dok opaki stvor redom tamani likove, na kraju se izvuče jedino Ripley, što je sigurno bilo veliko iznenađenje za prosječnog gledatelja iz sedamdesetih, naviklog da na kraju sličnih filmova uvijek preživi neki brkati “macho”. Visoka i koščata Sigourney Weaver, kojoj je to bila prva prava filmska uloga, dodatno će zacementirati svoj pop-kulturalni status sedam godina kasnije u nastavku Aliens, gdje će naoružana i opasna krenuti u rat do istrebljenja s tuđincima, da bi u finalnom okršaju sredila i njihovu “mamu”. Da nije bilo Ripley, vjerojatno kasnije ne bilo ni Sare Connor, Lare Croft, Tarantinove Mladenke iz Kill Billa i sličnih akcijskih junakinja.

Serijal

Nakon što je James Cameron (Terminator) snimio akcijom nabijen nastavak, po mnogima čak i bolji od originala, serijal se na početku devedesetih stilski vratio korijenima. Alien 3, pod redateljskom palicom debitanta Davida Finchera (Klub boraca), više se oslanjao na atmosferu, polagan tempo i vizualne stilizacije nego na nabrijanu akciju, ali je i podijelio publiku i kritiku. Na kraju tmurnog Fincherovog filma Ripley počini samoubojstvo i činilo se da je time njezina priča završena. Naravno, u filmskom svijetu to baš i ne ide tako lako. Francuski redatelj Jean-Pierre Jeunet, otprije poznat po kultnim djelima Delicatessen i Grad izgubljene djece, snimio je 1997. film Alien: Uskrsnuće, gdje je glavna junakinja, pomalo u stilu soap- opere, klonirana.

Međutim, nova Ripley u sebi ima i izvanzemaljske DNK, pa se cijela stvar malo zakomplicirala i krenula u izrazito groteskne vode. Jeunetov film definitivno ima duha i zabavnih trenutaka, premda je nesumnjivo najlošiji u serijalu.

Alien je manje-više uspješno zaživio i u drugim medijima, poput stripova i videoigara, a u novom se mileniju ponovno vratio na filmska platna, u “crossoveru” Alien protiv Predatora. Međutim, koncept koji je možda funkcionirao u stripu – na filmu je izgledao mlako i nelogično te se u pravilu ne smatra dijelom kanona, premda se to silno trudi biti. Ali i takav uradak imao je svoju publiku, pa je ubrzo snimljen i nastavak.

Nedavno je pak službeno potvrđena vijest o snimanju “prequela” Aliena, a najzanimljivije je u cijeloj priči to što se u redateljsku stolicu ponovno vraća Ridley Scott. S druge je strane pomalo razočaravajuće što u novom filmu očito neće biti mjesta za Ripley, budući da će se radnja, kako je Scott najavio, odvijati otprilike trideset godina prije originala. Film bi u kina trebao stići tek 2011. – i to je uglavnom sve što se trenutačno zna. Ipak, fanovi već sad gorljivo iščekuju premijeru jer se stari lisac Ridley zasigurno ne bi vraćao Alienu nakon toliko godina da nema nešto novo za reći. (Tomislav Hrastovčak, Plan B 27)

Festival se proširio na cijeli mjesec lipanj, a odvijat će se na jednoj lokaciji: u multimedijskoj dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti. Nakon predstava, posjetioce očekuje bogati popratni program DJ večeri i koncerata zagrebačkih bendova.

U međunarodnom programu treba istaknuti europsku premijeru najčuvenijeg marionetskog teatra Youkiza iz Japana s kojim je francuski redatelj Frédéric Fisbach uprizorio priču Potomci uškopljenog admirala singapurskog pisca Kuo Pao Kuna. Koreografske i plesačke zvijezde Benoît Lachambre i Louise Lecavalier predstavit će vizualno fascinantnu igru sa prostornim dimenzijama, a stari znanac Eurokaza Aurélien Bory i njegova grupa Cie 111 pozabavit će se interakcijom čovjeka i robota. Bit će tu i jedna pop opera Balada o Ricky i Ronnyju, te novi naraštaj talijanskog teatra, grupa Santasangre.

Svi oni koji još nisu vidjeli Eurokazove produkcije koje su se prikazivale u toku sezone u MSU-u, imat će prilike pogledati: Okovanog Galileja u režiji Branka Brezovca 2. i 3. lipnja, Njarabum u režiji Anje Maksić 4. lipnja i Crkvu u režiji Saše Božića 6. lipnja.

U popratnom programu, u prvom tjednu festivala, breakbeat i drum & bass zabavu donose Confusion DJ-i Funk Guru i Phillipe, a 4. lipnja na INZG partyju puštaju DJ-i Momir Popović i Marmat.

Ulaznice za sve Eurokazove produkcije stoje 50 kuna, a za međunarodni program 100 kuna. Mogu se kupiti u Galeriji Nova (Showroom), Teslina 7 svakim danom od 11:00 – 17:00 sati.

Više informacija o festivalu i rasporedu predstava doznajte na  http://www.eurokaz.hr/

Hrvatska nema nijedan bike park, dok je našim sjevernim susjedima takva vrsta turističke ponude već duže u promidžbenim katalozima. Slovenija ima nekoliko biciklističkih parkova, od kojih su se dva, po uzoru na spajanje austrijskih MTB parkova u jedinstvenu regiju, prošle godine umrežila. Upravo je taj slovenski entuzijazam za razvoj turističke ponude doveo do činjenice da većina hrvatskih bikera, poput skijaša, odlazi u Alpe utažiti žeđ za adrenalinom.
Kod nas je priča nešto drukčija. Nije da inicijativa ne postoji, nego problem leži u tromosti cijelog sistema. Međutim, svjetlo na kraju tunela lagano se nazire i pojavilo se nekoliko obećavajućih projekata koji bi jednog dana mogli postati pravi hrvatski biciklistički parkovi.

Osim projekta na Psunju, tu je i budući bike park u Pazinu, koji bi na području nekadašnje vojarne trebao zaživjeti već ovoga ljeta. U Premanturi, nedaleko od Pule, također već postoji nešto slično parku, a održavaju ga volonteri iz kluba “Adrenalina”. Na zagrebačkoj Medvednici također postoji nešto što bi se moglo nazvati uređenom stazom, no to je i dalje, nažalost, miljama daleko od bike parka.

Sve u svemu, biciklistički parkovi, na kojima susjedne zemlje već godinama jako dobro zarađuju, u Hrvatskoj još nisu sasvim dobro prihvaćeni kao potencijalna turistička djelatnost. Naglasak se još uvijek često stavlja na uređivanje planinarskih staza te skijališta, dok se biciklistička populacija zanemaruje. Nadamo se samo da će se Hrvati probuditi i ugledati se malo na svoje susjede. Neki već jesu.

1. Bike park PSUNJ
Iako je brdsko-biciklistička scena u Hrvatskoj u velikom usponu, u zemlji postoji samo jedno mjesto koje bi u bliskoj budućnosti moglo postati prava “bikerska meka”. Dečki iz pakračkog Biciklističkog kluba Titan prije dvije su godine započeli hvalevrijedan projekt gradnje bike parka Psunj, koji je ubrzo postao omiljen izvor adrenalina za sve hrvatske bikere. Smješten oko 120 kilometara od Zagreba, ovaj park ima nekoliko staza: freeride, downhill, nekoliko XC singletrackova.

U planu je izgradnja 4x, slope style, dirt, nekoliko XC, all mountain i downhill staza. Među poznatijim stazama su “Konjska staza” i “Bezimeni” singletrack, idealni za XC/AM vožnju, te vrlo atraktivna “Anaconda”, 170-metara dugačka north shore – footbridge staza na visini od jednog do tri metra sa zahtjevnijim elementima poput klackalice, uzdignutim zavojima, roller coasterom i dropovima.

Najpoznatija je ipak freeride staza “Mons Pisun”, koja je prva planski izgrađena biciklistička staza s mnoštvom skokova, dropova, drvenih elemenata, a koja je u biti još uvijek u izgradnji. Najnovija staza je downhill staza “Debeli rt”, koju su članovi BK Titan izgradili za potrebe održavanja DH utrke koja će se bodovati za KUP i prvenstvo Hrvatske 22.-23. 8. 2009. Staza je duga 2230 metara, a visinska razlika iznosi 380 metara.

Najveći nedostatak budućeg parka je žičara, na čijoj nabavi BK Titan radi paralelno s izgradnjom i uređenjem staza.
Jedna od najznačajnijih točaka je brdo Omanovac, na 655 metara nadmorske visine, gdje počinje većina staza, a na kojem se nalazi istoimeni planinarski dom u kojem postoji mogućnost smještaja posjetitelja bike parka.
Potvrdu kvalitete jedine hrvatske biciklističke oaze dao je i prošlogodišnji posjet tima Ayton Giant iz Francuske, čiji se članovi redovito natječu u svjetskom MTB kupu, te članak o Psunju i Pakracu u francuskom “VTT Magazine” MTB magazinu.

Ulaznice se za sada ne prodaju, no naplaćuje se simbolična taksa za održavanje i gradnju staza; ona za jedan dan vožnje iznosi 20 kuna. Želite li prijevoz do vrha staze kombijem – i to je moguće riješiti u suradnji s BK Titan.
www.bk-titan.hr

2. Fun bike park Kranjska gora
Slovenci zbilja znaju što rade kada su u pitanju biciklistički parkovi. Osim relativne blizine, hrvatskim bikerima slovenski parkovi nude i mnoštvo zabavnih i atraktivnih staza, kao i vrlo dobru organizaciju boravka.

Osim skijališta, vrlo popularnog među Hrvatima, Kranjska gora nudi i jako dobar bike park. Ova planinska destinacija, udaljena od Zagreba 220 kilometara, nudi cijeli spektar zanimljivih staza duž visinske razlike od 350 metara. Težina staza varira od manje zahtjevnih za vozače početnike do vrlo teških za iskusnije bikere.

Također, po stazama je raspoređeno i 60 različitih elemenata poput nagnutih zavoja, skokova, wallrideova (vožnji po drvenim zidovima) i svih drugih koje bi moderan MTB park trebao imati. Uživati mogu i početnici na biciklu jer svaki od navedenih elemenata ima zaobilazni put.

Staze su tako raspoređene da vozači mogu kombinirati više dijelova različitih staza te do dna svaki put stići drugim putem. Do vrha vodi sedežnica sa četiri mjesta, a budući da prolazi iznad parka – bikerima omogućuje i pregled staza iz posve drukčije perspektive.

Cijena jedne vožnje u Kranjskoj gori stajat će vas svega 6 eura, u što je uključen i prijevoz žičarom, dok ćete za cjelodnevnu jurnjavu stazom morati izdvojiti 18 eura. Također, moguće je kupiti i sezonsku kartu koja iznosi 155 eura, a za 85 eura više dobivate i godišnji “upad” u Bike park Pohorje. U parku je moguće unajmiti i bicikle za vožnju, i to po cijeni od 33 do 310 eura (dnevni odnosno dvotjedni najam), te osnovnu zaštitnu opremu, kacigu, rukavice, zaštitu za laktove i noge.

Sve većem broju posjetitelja park osigurava i tečajeve koji traju do tri dana, a na kojima polaznici uz licenciranog instruktora uče razne tehnike brdsko-biciklističke vožnje. Osim toga, moguć je i odlazak na nešto dulje vožnje po prirodi uz pratnju stručnog vodiča.
www.bikepark.si

Tijekom prve polovice ove poslovne godine, B.net je ostvario 94,8 milijuna kuna prihoda, što je 35,4 posto više nego u prvoj polovici poslovne godine 2009. U cijeloj poslovnoj 2009. B.net je ostvario 153,3 milijuna kuna prihoda, pa se iz rezultata ostvarenog u prvoj polovici poslovne 2010. godine može predvidjeti nastavak ovog uzlaznog trenda u njezinom ostatku.

Istovremeno, EBITDA (zarada prije oporezivanja, kamata, deprecijacije i amortizacije) u prvoj polovici godine porasla je na 20 posto, što je znatno više od EBITDA-e u iznosu od 12 posto koja je bila ostvarena u cijeloj poslovnoj 2009. Ostvareni rezultat ukazuje kako bi se EBITDA mogla gotovo udvostručiti u poslovnoj 2010 u odnosu na 2009 godinu.

B.net putem svoje mreže trenutačno ima doseg do 260.000 kućanstava. Broj korisnika telefonskog priključka znatno je porastao u odnosu na lani, pa sada 33 posto B.netovih korisnika koristi usluge fiksne telefonije. To je povećanje od 50 posto u odnosu na prošlu godinu. Broj korisnika internet usluge također je znatno porastao u prvoj polovici ove godine – čak 34 posto – pa se tako danas više od 37 posto korisnika B.neta služi internet vezom ovog operatora. Svi ovi rezultati nalaze se iznad plana koji je bio predviđen za ovu financijsku godinu.
U prvoj polovici poslovne 2010. godine također je ostvaren značajan rezultat u segmentu fiksne telefonije: B.net je već nekoliko mjeseci kontinuirano operator s najvećim brojem prijenosa telefonskih brojeva u vlastitu mrežu od svih alternativnih operatora.

„Ono što nas uistinu veseli jest porast našeg broja korisnika koji su se odlučili za mulitplay uslugu i za neki od naših 2D ili 3D paketa. U prvoj smo polovici ove godine ostvarili povećanje od 45 posto u segmentu broja korisnika 2D/3D paketa, pa se danas B.net, s više od 40 posto korisničke baze koja koristi multiplay usluge, nalazi iznad svjetskog prosjeka među kabelskim i telekomunikacijskim operatorima, što dobro pokazuje koliko je multiplay ponuda B.neta atraktivna i povoljnija u odnosu na ostale operatore koji nude sličnu uslugu“, izjavio je na današnjoj konferenciji za medije Adrian Ježina, predsjednik uprave B.neta Hrvatska.

U proteklim je mjesecima B.net ostvario značajan rast broja korisnika na područjima gdje je isključeno analogno emitiranje televizijskih kanala jer se velik broj gledatelja na tim područjima odlučio za najisplativiju opciju praćenja televizijskog programa – kabelsku televiziju. Na području Rijeke i Zadra, gdje je B.net prisutan, osjetio se porast broja korisnika od 15 posto u odnosu na dosadašnju korisničku bazu na tom području. U svim gradovima, što uključuje i Osijek gdje se analogni televizijski signal gasi sljedećega tjedna, B.net je pripremio posebnu ponudu za korisnike u okviru koje oni mogu tri mjeseca bez daljnjih obaveza isprobati odabrane usluge.
B.net je nedavno također uveo najbržu internet vezu u Hrvatskoj – korisnici se sada mogu odlučiti za pristupnu brzinu od 32 Mbps – a u ponudi su i brojni novi kanali od kojih su mnogi (poput SCI FI Channela i Animal Planeta) lokalizirani na hrvatski jezik. (pb)

Činjenica 1: Turističkom djelatnošću neke se sredine u Hrvatskoj bave više od 150 godina, većinom zahvaljujući blagoj mediteranskoj klimi na obali, na pokojem otoku i tek rijetko u unutrašnjosti.

Činjenica 2: Organizirani razvoj turizma na ovim se prostorima sustavno prati od kraja 50-ih godina 20. stoljeća, a najveći dio hotelske i druge turističke infrastrukture izgrađen je 70-ih godina. Od tada do danas uglavnom se samo obnavljalo, renoviralo, i mijenjalo vlasnike.

Činjenica 3: Turistička ponuda nije se u osnovi mnogo promijenila od 50-ih do danas, pa ni percepcija Hrvatske kao turistički jeftinije zemlje s primarno ljetnom ponudom. Osim par časnih izuzetaka koji su, uz velike investicije, trud i maštovitost uspjeli organizirati cjelogodišnju ponudu, većina turističkih potencijala primarno je fokusirana na blagodati sunca i mora. Ni nakon 150 godina bavljenja turizmom Hrvatska još uvijek ne zna vrednovati, upakirati i prodati ni to svoje sunce i more.

Činjenica 4: Ukupni financijski prihod od turizma jest rastao iz godine u godinu (od 2000. do 2008.), ali ovakvim turizmom teško će se prijeći rekordnih 7,5 milijarda eura, koliko je uprihodio državnom proračunu 2008. godine. Uz ovakav turizam nema šanse da ostvarimo više od 50-ak milijuna noćenja (11 milijuna turista). Pritom nije problem u broju dolazaka ili noćenja. Optimalni hrvatski prihvatni kapaciteti procjenjuju se na maksimalno 60 milijuna noćenja, pa Hrvatskoj ne treba brojčano znatno više turista, nego joj trebaju turisti koji će dolaziti cijele godine i rado trošiti svoj novac.

Činjenica 5: Kako bi se turisti (oni više platežne moći) rado vraćali u Hrvatsku i u njoj ostavljali dio svog teško stečenog novca, prvo ih trebamo prestati pljačkati, a one koji to rade – najoštrije sankcionirati. S jedne strane bezobrazno i nerealno precjenjujemo neka blaga (hrana, vino, smještaj…), dok s druge ne znamo prodati kulturne, prirodne i povijesne znamenitosti na kojima mediteranske zemlje zarađuju milijune. Ne stanemo li na kraj onim djelatnicima u turizmu koji smatraju da turistima treba oderati kožu, svijetom će se vrlo brzo pronijeti glas o tome i od turističke Hrvatske neće ostati ni “t”.

Činjenica 6: Inozemni gosti, usprkos našim manama, još uvijek čine više od 80 posto domaćeg turističkog prometa. Pitanje je može li Hrvatska dobiti goste više platežne goste ili će se i u idućih 50 godina kod nas odmarati oni niže ili srednje platežne moći. Da se razumijemo, svi turisti, svih dobi, spola, rasa, vjere, platežnih moći, iz cijelog svijeta – dobrodošli su u Hrvatsku, i to je ono prvo o čemu moramo razmišljati, no imamo mi što ponuditi i onima koji raspolažu većim monetarnim sredstvima, a ne nudimo im ništa.

30 POTEZA – ODMAH I SADA

POREZI, NAMETI, UVJETI
Turizam, kao i cijelo hrvatsko gospodarstvo, iznimno su opterećeni raznoraznim poreznim, fiskalnim i parafiskalnim nametima. Sadašnje dubioze i gubici, primjerice hotelijera, rezultat su prije svega prevelike količine novca koju moraju davati državi. Treba hitno smanjiti državnu presiju, olabaviti uvjete, jer ako se ovako nastavi uskoro više nećemo imati nijednog ulagača u turizam. A iskreno govoreći, ni do sada ih nije bilo previše, barem ne ozbiljnih i dugoročnih.

POTIČITE TURIZAM, A NE POLJOPRIVREDU
Samo se deklarativno govori o pomoći i važnosti turizma, dok je on ustvari vječna “krava muzara” čijom se zaradom krpaju proračunske rupe svih nesposobnih dosadašnjih vlada. U turizam se premalo ulaže, i on nema status (primjerice izvozni) ni moć kakvu zaslužuje (kao što turizam, primjerice, “drma” Turskom, u kojoj država daje ogromne poticaje svima u turizmu, premda nisu primarno turistička zemlja). Uz više skrbi, od turizma bismo mogli zarađivati dvostruko više novca nego sada.

SEZONSKI PRISTUP
U hrvatskom se turizmu skoro ništa ne radi (ili tek malo i tek ponegdje) na eliminiranju sezonskog pristupa, a sezona bi bitno dulje trajala da ponudimo nešto izvan glavnog ljetnog dijela (od lipnja do rujna). Ponuda nam je uglavnom nikakva, iako su svijetli primjer zadnjih par godina Mali Lošinj s Miomirisnim festivalima i sličnim manifestacijama tijekom cijele godine, pa i Opatijska rivijera, uključujući Rijeku s karnevalima i drugim događanjima.

SPREGA MEĐU INDUSTRIJAMA
Upravo zbog nesposobnih političkih – a ne stručnih – vlada i resornih ministarstava, još uvijek nisu gotovo nikako povezani turizam i poljoprivreda (kao što je to, primjerice, slučaj u Španjolskoj, koja fenomenalno živi od sprege turizma i poljoprivrede). Naprotiv, kod nas se proizvodi za turističku trpezu uglavnom uvoze (jer su jeftiniji), dok zastarjela poljoprivreda istodobno propada, uzalud trošeći silne državne poticaje koje nitko ne kontrolira.

EKOPROIZVODI
Ako išta turistima možemo ponuditi, to je zdrava hrana. Stoga unutar strategije svakako treba insistirati na proizvodnji i ponudi ekoproizvoda, što je apsolutni svjetski trend. U Hrvatskoj ovi su proizvođači u povojima, a ono malo hrane s ekopredznakom koja im se nudi – odveć je skupa za prosječnog turista.

DRŽAVNO VLASNIŠTVO
Hitno treba riješiti problem ruiniranih hotela u državnom vlasništvu, glavnih generatora ukupnih hotelijerskih gubitaka i lošeg hotelskog imidža. Još je 16 hotelskih kuća u većinskom državnom vlasništvu, a zbog ogromnih gubitaka i dugovanja nitko ih ne želi kupiti, pa većina skupa sa zemljištem propada i postaje doslovno mrtvi kapital. Zbog afere Maestro u privatizacijskom fondu u posljednje tri godine nijedna od tih tvrtki nije prodana, a i ono malo natječaja što je organizirano – neslavno je propalo.

TAKSI-SLUŽBE
Utjecati – ili bolje rečeno – liberalizirati taksi-službe. Taksisti hitno moraju spustiti cijene jer su taksi-usluge u Hrvatskoj, a posebno na Jadranu, među najskupljima u Europi. “Kao da su suho zlato” – slikovito je opisao jedan nezadovoljan turist koji se u staroj opel vectri u Dubrovniku vozio 5 km za skoro 200 kn! Taksi-vozila trebala bi biti barem donekle održavana i uniformirana – ako već ne iste boje u cijeloj Hrvatskoj, a ono barem da se raspoznaju po gradovima.

RENT-A-CAR
I cijene rent-a-car usluga treba prilagoditi činjenici da smo turistička država, pa bi i one morale biti niže, pogotovo za najam malih automobila. Njih bi u svakom slučaju trebalo biti više u ponudi, s obzirom na to da Hrvatska nije velika i da je za dva ili tri sata vožnje moguće prevaliti pozamašan put. Vezano uz ovu uslugu, ne bi bila naodmet ni veća ponuda skutera i bicikala jer bi to utjecalo i na nižu cijenu njihovog najma po danu i satu, koja je također previsoka.

ČISTO I BISTRO
U promociji definitivno moramo više koristiti činjenicu da je hrvatska strana Jadrana najčišće more Mediterana, što se sada ni izdaleka ne koristi dovoljno.

SIGURNOST IZNAD SVEGA
Ne koristi se dovoljno ni činjenica da je Hrvatska u odnosu na gotovo sve druge zemlje Mediterana sigurna država. U njoj nema terorističkih i vjerskih napada, u njoj ne postoje organizirane bande lopova, a i domaće je stanovništvo, ma tko što mislio, ipak još prilično “pitomo” i nepokvareno, odnosno pošteno prema svojim gostima.