Generacija 2.0 u prosvjedu protiv državne mature

Za one koji žive ispod kamena zadnjih par dana, hrvatski srednjoškolci organizirali su masivni prosvjed protiv državne mature. U mainstream medijima posebna je pažnja dana činjenici da su prosvjedi dogovoreni putem interneta. Što se drugo moglo očekivati od današnjih srednjoškolaca koji su uz Internet odrasli. Za današnju djecu drugi oblici komunikacije nisu ni dolazili u obzir.

Pošto je Primorac odlučio odgoditi pokuse sa državnom maturom nakon što je vidio masu učenika na trgovima, ova demonstracija dokazala je nekoliko stvari. Dokazala je prvenstveno da je internet postao moćan medij, za novu generaciju definitivno glavni mainstream. Možda će konačno ljudi početi shvaćati internet kao pravi medij a ne kao "ono gdje mi dijete chata i igra igrice".

Druga stvar koju su ovi prosvjedi dokazali a koja je možda i važnija je da su djeca 2.0 generacije ovce. Lako ih je manipulirati putem interneta i ne razmišljaju vlastitom glavom. Ja sam uvjeren da su pokušali napraviti demonstraciju protiv nečeg totalno bezveznog da bi svejedno uspjeli. Mladi su puni entuzijazma i potrebe da sudjeluju u nečem velikom, slagali se oni s tim ili ne. Državna matura je u principu gotovo jedina dobra stvar koja se trebala dogoditi našem školstvu u zadnjih mnogo godina, a na žalost, ovim prosvjedima uspjeli su ju uništiti.

Zašto prosvjedovati protiv istih kriterija svima? Pričao sam s mnogim srednjoškolcima i mnogi se slažu sa mnom, izašli su na prosvjed tek toliko da prosvjeduju i da se osjećaju djelom nečeg velikog. Državna matura nije neka velika kletva koju je "zli ministar Primorac" bacio na ovu generaciju. Ona je zapravo jedna vrlo kvalitetna ideja kojoj je cilj postići jednake kriterije prilikom upisa na fakultet za sve. Kriterije o kojima ne odlučuju subjektivna razmišljanja vaših profesora već samo vaše stvarno znanje.

Na žalost ima mnogo onih kojima zapravo odgovara da nemaju svi jednake kriterije prilikom upisa na fakultet. Zbog njih nećemo imati državnu maturu. Zbog njih i zbog toga što generacija 2.0 ne zna razmišljati svojom glavom već guta sve što im se putem medija servira.

Razlozi prosvjedovanja protiv državne mature svakom tko iole promisli svojom glavom učinit će se potpuno besmislenima. Kao jedan od glavnih razloga navodi se razlike u udžbenicima po kojima su učenici učili u različitim školama i postojanje gradiva na državnoj maturi koje neki učenici nisu učili. Gdje je tu razlika od dosadašnjeg sistema sa prijamnim ispitima na fakultetima? Hoće li vas netko pitati na prijamnom ispitu jeste li možda radili po ovom ili onom udžbeniku? Neće. Hoće li vas pitati jeste li učili neko gradivo? Neće. Dobit ćete pitanja na koja morate znati odgovor. Ako niste učili to gradivo koje vam je potrebno za upisati određeni fakultet trebali ste ga sami naučiti sa strane u slobodno vrijeme jer očito ste promašili prilikom upisa srednje škole. Ono što se na državnoj maturi nalazi uči se u gimnazijama. Gimnazije su namijenjene tome da se nakon njih upiše fakultet. Ako u vašoj strukovnoj školi neko gradivo koje vam je potrebno za upis na fakultet ne postoji, zašto ste upisali tu školu? Nije greška u Primorcu, ni u državnoj maturi. Greška je dragi moji srednjoškolci u vašem načinu razmišljanja.

EGC: emo-generated content

Svima je opće poznata kratica UGC koja označava user-generated content. Od pojave raznih 2.0 servisa kao što je YouTube, MySpace i blogerske mreže, emo djeca tim servisima zadaju velike probleme. Opće je poznata činjenica da se na 2.0 servisima nalazi leglo emo djece koja iz dana u dan generiraju gigabajte ako ne i terabajte nepotrebnog i nepoželjnog sadržaja.

Zašto je emo-generated content nepoželjan? Ja nemam iskreno ništa protiv emo djece niti protiv njihovog sadržaja, jednostavno ga ignoriram kao i većina ostalih korisnika interneta koji nisu dio famozne emo populacije. Čak štoviše, iskreno sumnjam da i sama emo djeca čitaju žalopojke druge emo djece. Mislim da je i botovima odnosno spiderima dosadno čitati taj sadržaj. Taj je sadržaj nepoželjan iz perspektive ekonomske računice samih 2.0 servisa kojima ga se iz dana u dan servira. Naime, mala je vjerojatnost da će ključne riječi tipa "moj život je očajan", "želim se ubiti", "cura me je ostavila a dečko mi se ne javlja na telefon" i slične donijeti išta prometa sa tražilica čak i ako rangiraju na prvom mjestu istih. Znači taj sadržaj jednostavno samo troši prostor i eventualni bandwith nezainteresiranih slučajnih prolaznika koji su na sadržaj naletjeli. Na žalost emo djeca ne pišu samo blogove i ne održavaju samo MySpace accountove, već njihove jade možete pratiti i na brojnim video blogovima serviranim na YouTubeu i sličnim servisima. Zamislite samo koliko prostora na hard diskovima YouTubea servera zauzimaju svi ti nepotrebni video zapisi emo djece kojih bi se oni najradije riješili? Radi se o enormnim količinama.

Best of emo

Zato dragi online poduzetnici i startapaši, kada kreirate svoj plan i program potrošnje budžeta vašeg novog projekta nikako ne smijete zaboraviti na faktor EGC-a. Oni će vašem 2.0 projektu potrošiti prostora, bandwitha i vrlo vjerojatno otjerati svakog ozbiljnijeg surfera koji naiđe na hrpu rasplakane dječurlije na vašem servisu. Zamislite koliko je tek teško pronaći oglašivače za stranice pune EGC-a. Tko bi se pametan oglašavao djeci koja se svejedno namjeravaju ubiti sljedeće jutro? Dobro, možda Wilkinson :)

Ono što pak producira veliku posjetu su parodije na emo djecu, a primjeri su svuda oko nas. Počnimo od nekih zanimljivih YouTubeovih video uradaka kao što su:

How to be emo

How to be emo II (drugi autor)

What is emo

Emo song (moj osobno najdraži)

Sve su to milijun puta pregledani kvalitetni video uradci koje valja pogledati. Nerijetka pojava su i brutalna ismijavanja nekih od stvarnih, postojećih emo osoba kao što je ovo.