Iza Facebook partija stoje tri originalne ideje. Prva je ona nevina, entuzijastična, ona koja želi da se ljudi diljem svijeta okupe na trgovima i spontano upoznaju, druže, pokaju i šalju si hugove. Druga ideja je ona vlasnika Gjure koji s Facebookom nema baš ništa, ali je uvidio priliku da zaradi nešto novca više pa je upravo on organizirao druženje u svom lokalu. I treća ideja je pomalo bizarna. Ne znam tko se toga dosjetio, ali doći na ulaz pred nekoliko mesnih štruca, visokih dva metra, ruku što dosežu do Koreje i reći im 'spank me' kao lozinku i nije baš nešto što čovjek priželjkuje.

Mediji danas prenose podatak od stotinjak okupljenih na Trgu bana Jelačića. Što je točno, ali podatak nije ovjeren od strane DIP-a pa ne možemo znati sa sigurnošću. Niti ja želim napisati da je bilo par tisuća ljudi. Iako ih je bilo, ali kako sam mogao znati jesu li oni s fejsbuka ili nisu? Nedostajala je svrha okupljanju. Nešto što smo trebali učiniti u istom trenutku, fejsbuk flash mob, uzviknuti 'poke' u isto vrijeme ili se podati masovnom haganju.. nešto što bi probilo led.

To je prva zamjerka organizaciji. Kako nije bilo druge, odali smo se random upoznavanju ljudi kojih je u jednom trenutku bilo manje nego novinara koji su, pak, razdragano nagovarali ljude da se skupe u neke grupe, da rade nešto što ljudi s fejsbuka rade pa da ih snime i fotkaju. Što točno, ne znam. Valjda je većina njih vjerovala da ćemo doći obučeni u odijela, razdvajati prste pri pozdravu, što li već geekovi kojima manjkaju socijalne vještine rade.

Ali, fejsbuk je bitan i velik korak ka demistifikaciji takvih uvjerenja. I to je dobro, jako dobro. Nego, evo još jedan problem. Ja imam sto dvadeset i nešto prijatelja na fejsbuku. Ti ih imaš isto toliko. Sa mnom je došlo mojih pet, s tobom tvojih pet. Međusobno se upoznajemo. Ideja je odlična. Social line koji nastaje na licu mjesta. U konačnici ispada da bi se cijelo vrijeme mogao upoznavati dok na kraju ne bi upoznao sve jer uvijek će netko biti nečiji prijatelj. Tako bi funkcioniralo u idealnim uvjetima koji kažu sljedeće: Mora biti prisutno barem nekoliko tisuća ljudi i oni moraju imati na umu koncept socijalizacije. Koji je istovjetan fejsbukovom pa je taj servis i postao toliko popularan. Ali to znači da bi postojala nekakva demokratična fikcija, upoznavački opijat koji bi se srušio pod genijalnošću svoje ideje. Svijet nije spreman za takvo nešto.

Kao što ni Gjuro nije bio spreman za prihvat nekoliko stotina ljudi. Puštali su ih svakih pola sata po nekoliko, kad bi se isti broj odlučio na odlazak iz podruma loše afmosfere, a koju umalo nisam iskusio. Naime, neki mladac kojeg ne želim više sresti nam se prikrpao već na početku, na Trgu. Iako smo mu davali do znanja da je nepoželjan jer je naporni debil. No nije pomoglo, lik je trčkarao za nama i onda nas koštao ulaza. Čekali smo u redu, a on ni pet ni šest izlijeva iz plastične dvolitrenke pivu u sebe, po sebi i po drugima. I jasno, zaštitari nas pobroje, sve koji smo bili oko njega, misleći da nam je brat, sudrug, što li već, i zabrane nam ulaz. Nije pomogla niti novinarska pressica, niti zapomaganje da sam iz Jutarnjeg lista, pa potom iz Sutra. Onda sam posegnuo za elementarnim argumentom – da sam novinar PlanaB.

Zaštitar me pogledao, zastao na trenutak, kao da će nas pustiti unutra, kao da je preplatnik koji se sad bori između užitka čitanja PlanaB i svojeg posla, odnosno svoje odluke, netom donešene. Nismo ušli. Ipak, priča ima sretan kraj. Ovim putem pozdravljam glasnogovornika Mehmedovića koji je imao sluha za medijsku silu i koji je izašao van po nas, zle novinare. A unutra kaos. Svira glazba klasična za Gjuru, random tehnjava, ljudi cirkuliraju, kupuju preplaćena pića koja su, oh, Bože, preplaćena i nije mi jasno zašto su preplaćena, kao da je taj klub neka ekskluziva. Nije. Uopće. Što se fejsbuk partija koji se unutra navodno održavao tiče, ništa posebno se nije dogodilo. Ljudi su partijali kao i inače, samo što se sad tu i tamo mogao čuti neki debilni ulet poput: 'Hej, nisam li ti ono kliknula na moj 'have sex' gumbić?' Dobro, ne znam što sam točno očekivao, možda neku friends for sale real time igru.. ili barem poke party. Na kraju se fejsbuk party pretvorio u najobičnij party, bez stigme plavog, socijalnog monstruma.