Kako ignorirati sve i ostali Facebook simptomi

Facebook je napast, ali ga volim. Redakcija se redom navukla, čitateljstvo također postalo ovisno. Eh nakon medenog mjeseca silni pokeovi postali su pretjerani, a moj prag tolerancije sve niži. Nije da je Borja manje ovisan od mene, ali živaca - čini se - ima mnogo više. Ipak, Facebook možemo zapregnuti, samo treba imati prave alate.

Browser glavu čuva
Facebook nudi vrlo koristan toolbar za Firefox koji integrira više elemenata sučelja svima nam najomiljenije (ili pak najomraženije) društvene mreže. Prvo i osnovno - pretraživanje. Potraga za prijateljima koji nisu htjeli ikada više vidjeti konačno je olakšana, a obavijesti o porukama, novim prijateljima i pokeovima možemo vidjeti svaki put kad otvorimo preglednik. Sjećate se kako ste uživali šaljući šale, videe i različite druge gluposti svojim prijateljima putem e-maila? Onda ste sigurno primijetili Facebookovu share mogućnost koja je, nekim čudom, integrirana u toolbar. Neka spammanje 2.0 počne. Hm, zasada se nismo baš odviknuli - idemo dalje.

Odbij!
Ignore all? Znate li što on omogućuje? Možete li pogoditi? Nema više umaranja vaših ručica klikanjem na ignore gumb. Instalacijom Greasemonkey dodatka za Firefox dobivate mogućnost dodavanja različitih skripti koje vam olakšavanju surfanje, među njima i one namijenjene Facebooku. Upravo zato što je toliko korisna, mučio sam vas s tolikom količinom teksta, ali eto i linka na Ignore all! skriptu za Greasemonkey. Osim nje, morate isprobati i:

Remove all Facebook Ads
Ime opet sve govori. Nema više reklama koje ionako nemaju veze s Hrvatskom, Europom, a kamoli mozgom. Link.

Autologin v2
Budući da ponekad Facebook neprestano traži za lozinku, ovaj dodatak vas drži konstantno priključenim. Samo čuvanje lozinke riješeno je unutar Firefoxa.

Age Checker
S obzirom da sam prelijen računati koliko tko ima godina, ovaj dodatak to čini za nas. Nije da ne znam računali - čisto lijenost. Vjerujem da nisam jedini.

Profile Cleaner
Ne sviđaju vam se Facebook aplikacije? Pa kako to? Nema veze, možete ih sve maknuti pomoću Profile Cleanera, tako da Facebook bude manje naporan (ili pak manje zanimljiv?).

Hm, micanje aplikacija i čišćenje Facebooka ipak ga nekako čini - dosadnim. Tko bi ikad rekao da ćemo se nadati digitalnom drpanju? Što Facebook od geeka čini... (Ivan Brezak Brkan)

Pomirba trulih kapitalista i prokletih hipika

Moram priznati da sam se već psihički pripremio da ću svoj prvi post za Plan B blog morati pisati o jednoj stanovitoj i trenutno vrlo popularnoj društvenoj mreži, no ubrzo su me uvjerili da ipak smijem pisati o jednoj temi koja me trenutno više kopka i koja će možda, a to je uspostavljanje dijaloga između nas "trulih kapitalista" i zeleno nastrojenih, koje poneki još od milja vole nazivati "prokletim hipicima". Ono što je moje dosadašnje iskustvo u tom pogledu pokazalo jest da zeleni zapravo imaju vrlo ispravne postavke i svjetonazore kojima teže i u koje zapravo i sam želim vjerovati, no ti su isti utopistički svjetonazori, ako već nisu znanstveno utemeljeni, onda nisu ili ekonomski ili društveno održivi. Iz tog razloga upravo ih nazivam utopističkim. S druge strane svjetonazora, međutim, zeleno nastrojeni ne priznaju pojam "ekonomske održivosti" prozivajući ga zamkom u koju upadaju neosviješteni, dok je društvo koje je trenutno egocentrično koncipirano u slučaju bilo kakvog katastrofalnog scenarija ili globalnog kraha ekonomije biti osuđeno na puko preživljavanje i zajedništvo kakvo već stoljećima ne postoji. Isto tako zeleni velike nade polažu u znanost koja bi trebala raditi u interesu čovječanstva.

I tko je sad u pravu?

Prvo i prvo, postoji razlog zašto sam zelene prozvao utopistima, budući da obnovljivi izvori energije te ekološka poljoprivreda na kojima oni temelje budućnost diljem svijeta osiguravaju svoju egzistenciju na državnim subvencijama ili drugim oblicima državne pomoći i kada bi bez subvencija i protekcionizma ušli u tržišnu utrku, u današnjem poretku stvari teško da bi preživjeli. Ukupne energetske potrebe stanovništva u svijetu rastu, stanovništvo donedavno nerazvijenih država navikava se na komfor kojeg do prije dvadesetak godina nisu imali, a na kraju i sam broj stanovnika u svijetu nezaustavljivo raste, a s njime i njegove potrebe za hranom i energijom. No, istovremeno, već dulje vrijeme ljudi se sve više pitaju koliko je taj isti tržišni model održiv i koliko ćemo još desetljeća moći živjeti na razini komfora na kojoj danas pristajemo živjeti. Pogledamo li budućnost iz tog kuta, zeleni odjednom na dulji rok uspijevaju vrlo realno sagledati situaciju, dok "truli kapitalisti" padaju na ispitu zrelosti razmišljanja.

No, kako pomiriti ta sva svjetonazora?

Iz moje točke gledišta postoje dva scenarija. Prvi podrazumijeva da uvjetno rečeno niti jedni, niti drugi ne poduzmu ništa, svijet nastavi živjeti u egocentričnom uređenju sve dok u jednom trenutku ne dođe do kraha globalne ekonomije ili nekog drugog katastrofičarskog scenarija gdje će čovječanstvo globalno osjetiti teške posljedice svog neodrživog razvoja. Drugi podrazumijeva bolan put odricanja sadašnje razine komfora i ekonomskih temelja globalnog društva kojeg zastupaju "truli kapitalisti" prema održivom socijalnom modelu koji podrazumijeva nešto teži i manje lagodan način života u odnosu na onaj na kakav smo navikli. Promatrajući ljudsku povijest i općenito ljudsku prirodu uz urođeni pesimizam rekao bih da čovječanstvo srlja u smjeru prvog scenarija, no iskreno bih volio da me to isto čovječanstvo još za mog životnog vijeka ugodno iznenadi i pokaže bar malo brige za vlastitu sudbinu.

Za kraj, predlažem da pogledate video naslovljen "The most terrifying video you will ever see" u kojem Greg Craven, srednjoškolski profesor i osoba baš poput mene i vas uz pomoć flomastera i komada papira ovdje predstavljenu problematiku vrlo jednostavno postavlja gdje joj je i mjesto.

(Ivan Szekeres)

Napadi na nuklearna postrojenja

Mnogi bi mogli pomisliti da je scenarij bombardiranja ili postavljanja bombe u krugu nuklearnih elektrana nešto što se jedino može odviti u glavama ekstremnih pojedinaca koji ne prežu ni pred čime kako bi postigli svoje ciljeve. Prošlogodišnji incident koji se dogodio u krugu najveće američke nuklearne elektrane Palo Verde u kojem je prilikom rutinske provjere u kamionu tvrtke kooperanata koji su radili na obnovi jednog od tri nuklearna reaktora na lokaciji pronađena improvizirana eksplozivna naprava, tzv. cijevna bomba (en. pipe bomb), pak, dokazuje da su ovakvi incidenti situacija koju neće biti više moguće vidjeti samo na filmskome platnu. No, iako meta najvjerojatnije nije bio sam reaktor, budući da su primarni ciljevi cijevnih bombi ljudske žrtve (budući da ih teroristi obično napune čavlima ili drugim metalnim krhotinama) i da je ustanovljeno da vozač kamiona koji tvrdi da uopće nije znao da se s njim u kamionu vozi i eksplozivna naprava nema veze s terorizmom, već sama činjenica da je nekome na pameti bilo unijeti bili kakav oblik eksploziva u krug nuklearne elektrane nije nimalo utješna.

Do visoko obogaćenog urana kroz električnu ogradu

Nuklearna elektrana Palo Verde, međutim, nije bila jedino nuklearno postrojenje koje je bilo napadnuto prošle godine. Niti desetak dana nakon tog incidenta nepoznati su počinitelji dva puta tijekom iste noći napali nuklearno postrojenje Pelindaba u Južnoafričkoj Republici, uspjeli prodrijeti u kontrolnu sobu u istočnom bloku te raniti jednog zaposlenika koji se ondje našao izvan radnog vremena. Pretpostavlja se da je cilj napadača bio dokopati se barem dijela, ako ne i čitave količine visokoobogaćenog urana, koja je procijenjena dovoljnom da se proizvede dvadesetak nuklearnih bombi. Ono što je u čitavoj priči alarmantno jest činjenica da su napadači uspjeli onesposobiti električnu ogradu i nezamijećeni provesti četrdeset i pet minuta u objektu koji se smatra jednim od ključnih za sigurnost i opstanak te afričke države. No, da su napadači uspjeli u svojoj nakani, svijet bi se vjerojatno vrlo skoro suočio s prvom terorističkom nuklearnom bombom. Inače, Južnoafrička Republika je jedina država u Africi u kojoj su izgrađena nuklearna elektrana i koja je nekoć imala nuklearni program.

Izraelci se osjećaju ugroženo…

Priču o napadima na nuklearna postrojenja završit ću s Izraelcima koji su, čini se, po pitanju nuklearne sigurnosti osjećaju ugroženiji i od samog Busha, jer dok američki predsjednik za sada Iranu prijeti samo sankcijama, u siječnju prošle godine ubijen je iranski nuklearni fizičar Ardeshire Hassanpour koji je, očito, igrao značajnu ulogu u razvoju iranskog nuklearnog programa. Pretpostavlja se da iza njegova ubojstva stoji izraelska tajna služba Mossad, poznata po svojim radikalnim potezima kada je u pitanju nacionalna sigurnost Izraela.

Isto tako, u rujne prošle godine izraelsko je zrakoplostvo napalo vojni objekt u Siriji, za kojeg se vjeruje da je bio nuklearni reaktor u fazi gradnje. Sirija je zbog ovog napada tužila Izrael UN-u, no čitav slučaj nije rezultirao značajnijim sukobom između dviju država od uobičajenih. Ipak, ovo nije prvi put da su Izraelci bombardirali nuklearni reaktor, budući da su još davne 1981. godine tijekom iransko-iračkog rata uspješnim bombardiranjem nedovršenog nuklearnog reaktora u Osiraqu, očito zaustavili nuklearni program Sadama Husseina. (Ivan Szekers)