Da je živ, bi li Che pisao blog?

Recimo da postoje tri kategorije blogova. Prvi su blogovi kao blogovi, ono nešto na internetu što si je onaj netko otvorio da nešto u njemu piše. Druga kategorija su blogovi političara koji služe isključivo za političko djelovanje i političku samopromociju, a treći su marketinški blogovi koje neka medijska kuća, primjerice, pokrene za svoje zaposlenike kako bi oni nešto tu i tamo natipkali, čisto da raja vidi njihovu ljudsku dušu. Evo, primjerice, posljednji u nizu takvih blogova jest onaj Marije Miholjek, voditeljice s NoveTV.

Prvu kategoriju blogova priznajem. To je ona iskrena, prljava gerila u kojoj tu i tamo osvane kakav junak s odličnim smislom za priču i kvalitetnom percepcijom pa šamara po svemu i svima. To mi je nekako oduvijek ideal, ideja bloga. Che Guevara koji je otvorio blog prije nego je očistio pušku pa umjesto rafalima napada riječima.

Druga kategorija mi je pomalo smiješna. U biti, jako mi je smiješna jer volim gledati staromodne političare kako prihvaćaju nove komunikacijske tehnologije, ali se u istima slabo snalaze. To me uvijek podsjeti na bakice u tramvajima koje vade ciglicu omotanu u one kožne presvlake s najlonom preko tipki i monitora, ali tek nakon što je dobre dvije minute iz mobitela pištao neki grozni midi file, neki pokušaj Schuberta. Bakica se potom četiri puta pokušava javiti, udalji mobitel od glave, gleda, pritisne neki gumb pa stavi na uho, ali mobitel i dalje zvoni, i tako nekoliko puta sve dok se ne javi mužu ili kćeri pa glasno zapodjene besjedu o tome kako baš ide s placa i da je doma za 15 minuta.

Političari fudbaleri s velikim Nokiama

Otprilike tako percipiram blogove političara, samo što su oni još gori jer u priči s tramvajem oni nisu prigluhe bakice, već pijani i pomalo poremećeni likovi koji furaju fudbalerku na mokasine i košulju s cvjetnim uzorkom, upasanu u mrkvasti traper povučen do predjela prsa. Mobitel je okačen na vidljivom mjestu i scenarij javljanja je isti kao i s bakicom, samo što je ovaj očito lažiran, usiljen i s obaveznim političkim komentarom, primjerice kako je rajčica opet poskupjela. Pa onda pogled odobravanja po tramvaju, ne bi li pronašao sugovornika.

Eto, na to me podsjeti blog Ivice Kirina na koji sam svratio da vidim je li ostalo što od medijske pompe i zvona koja su na sav glas zvonila o velikom blogerskom povratku jubitoa. Ali ništa, samo dva posta sveukupno. Što i nije bitno. Glavno da on ima svoju slikicu pored imena, jel.

Treća kategorija blogova je ona koja me možda najviše živcira. Zbog čega zapravo i pišem ovaj post i u njemu kršim sva pravila konciznog i usmjerenog bloganja. Jasno mi je da tvrtke koje imaju poznate zaposlenike, dakle svi tv mediji, koriste ta lica, brendiraju ih i na njima zarađuju. Da sam vlasnik NoveTV i ja bih to vjerojatno radio. No, kako nisam vlasnik NoveTV, niti RTL-a, niti HRT-a, dajem si za pravo da prigovaram činjenici što su njihovi voditelji-blogeri prostituirani na taj očit i loš način. Izuzev valjda jednog blogera voditelja (Šprajca), ostali su blogovi plastični, umjetni i bodu u oči svojom usiljenošću. Evo, baš sam se okomio na simpatičnu Mariju Mihaljek koja mi nije ništa kriva. Igrom slučaja njoj su nedavno otvorili blog i natjerali je da nešto piše.

E sad, da iznenada zaključim, znate kako mi ta vrsta blogova djeluje? Znate one likove s dobrim autima koji izlaze na „ključna“ mjesta u gradu, imaju oko desne ruke onu drvenu narukvicu sa slikama sveca i baš su si nekako fensi u novim cipelama za 1200 kuna, a preko prsa, na pink crvenoj majici, ni više ni manje – Che Guevara?

E, baš tako. Usiljeno, lažno i nevjerojatno ironično.

Komičari

U devedestima i malo ranije, smijali smo im se svakodnevno, a danas, jedva da ih se nađe, osim na najpopularnijim video servisima

Paul Kaye
a.k.a. Dennis Pennis
"Was that the best head you ever got?", pitao je Morgana Freemana povodom filma "Sedam". "Kako to da više nisi smiješan?", dobacio je Steveu Martinu na jednom od brojnih hollywoodskih red carpeta koje je pohodio kao Dennis Pennis, geeky novinar specijaliziran za intervjuiranje celebova. Nalikujući punk-verziji Woodyja Allena, prvu slavu stekao je sprdajući se s Hughom Grantom i britanskom kremom na BBC-ju, da bi uskoro osvojio Cannes, Hollywood i Veneciju, gdje je snimao legendarne skečeve "VIP - Very Important Pennis" ('96.).

Nakon što je Dennis Pennis podigao obrve Demi Moore, Kevina Costnera i mnogih drugih VIP-ova daleko više od svih plastičnih operacija ovog svijeta, Kaye ga je ubio u sklopu videa "Dennis Pennis RIP: Too Rude to Live", jer mu je pristup zvijezdama postao strogo zabranjen. Iako ga odonda želi oživjeti, i sam se boji da ne stvori još veće čudovište, pa se transformirao u beskrupuloznog odvjetnika Mikea Struttera koji je u showu "A Star Is Porn" žario i palio na MTV UK-ju. 43-godišnji Kaye još uvijek navija za Arsenal i povremeno glumata, a vjerojatno ste ga vidjeli u seriji "Hotel Babylon" i u "Match Pointu" Woodyja Allena, samo što ga bez bunta crvene kose i naočala debelih crnih okvira - niste prepoznali.
http://www.geocities.com/paulkayefan/

Arsenio Hall
Nesuđeni Zločesti dečko
Najpoznatiji po talk showu i komediji "Princ otkriva Ameriku" ('88.) s Eddiejem Murphyjem, danas 53-godišnji Arsenio više ne nosi onu lupili-me-tavom-po-glavi frizuru, već mini dredlokse i bradicu. "The Arsenio Hall Show" čiji je trademark bilo ručno nabrijavanje publike uz povike: "Whoof, Whoof, Whoof", emitirao se 1989-94., a najveća konkurencija bio mu je Jay Leno, Arseniov stari frend i mentor.

Iako je britkim humorom promijenio lice kasnonoćne telke, na žalost multimilijunske publike dao je otkaz jer je shvatio da više nije zaljubljen u svoj posao. Potom je neuspješno pokušao pokrenuti sitcom, nazvan naravski po njemu samome, pa je vodio TV show "Star Search". Danas je singl otac Arsenia Jr.-a, priprema novi TV projekt, a i vraća se ljubavi iz djetinjstva – mađioničarstvu. "Nedostaje mi show, ali ne i show business jer je  'business' uvijek važniji od 'showa'", kaže. Svojom drugom po redu najvećom greškom smatra odbijanje uloge u "Zločestim dečkima", a o najvećoj greški svog života ne želi raspravljati.
http://www.arseniohall.com/

Michael Richards
Vječni Kramer
Kao što ga publika nikad nije prestala poistovjećivati s Kramerom, tako se ni Michael nikad nije uspio riješiti njegove sjene. Nakon 175 epizoda "Seinfelda" i devet godina staža na jednom od najboljih sitcomova svih vremena, u Michaelu su se počele gomilati frustracije. Pokrenuo je vlastiti sitcom, "The Michael Richards Show", koji je ugašen nakon samo sedam epizoda jer je bio previše "kramerovski". Potom je pozvan na audiciju za glavnu ulogu u seriji "Monk", ali su skužili da previše podsjeća na Kramera.

Jedina utjeha bili su mu stand up nastupi, sve dok ga 2006. u losangeleskom Laugh Factoryju nije netko prekinuo. Poludio je i počeo se derati. "Što se ti javljaš nigeru, prije 50 godina nabijali smo vas na vilice, a sad si hrabar... Izbacite ga, on je niger!" Iako se javno ispričao, njegovoj karijeri više nije bilo spasa. Jerry mu je sredio gažu u "Pčelinom filmu", a i sinkronizirat će jedan od likova u najnovijem crtiću "Cat Tale". Uspjeha ima još jedino na top listama najlošijih uzora, gdje prati u stopu sestre Hilton i Toma Cruisea. Prošle godine otisnuo se na duhovno putovanje u Kambodžu kako bi u udaljenim hindu hramovima ponovno pronašao sebe i svoj smisao za humor. Za one koji nisu vidjeli njegov neslavni nastup:

Su Pollard
Naivna engleska sobarica
Najsmješnija TV sobarica svih vremena svakako je bila Ivy Teasdale iz "Zvonili ste, milorde?" (1988-92.), skromna djevojka nesretno zaljubljena u butlera Jamesa čiji su se dani sastojali od služenja lorda Meldruma i njegove snobovske familije, izbjegavanja hrane koju je na nju bacala Lady Lavender i čuvanja očevih leđa. Odonda je glumila u mnogim TV serijama, sinkronizirala crtiće, nastupala na kazališnim daskama (najčešće u musicalima), sudjelovala u "Vagininim monolozima", bavila se pantomimom, a i glazbom. S pjesmom "Starting Together" dosegla je 2. mjesto britanske top liste. Danas joj je 58 godina, još uvijek nosi naočale napadnih okvira i ne žali što nema djece jer se još davno udala za karijeru. Ionako je "oduvijek bila koma u biranju muškaraca". Baš kao i Ivy, čini se.
http://www.supollard.co.uk/

(Jasna Nanut, Plan B 9)

Cassete from my ex

Kliknite i mi smo
Cassete from my ex

U prošlom smo broju s vama podijelili odličan MuxTape, a u ovom slijedi ista tema, ali opet malo drugačija – Cassete from my ex. Kao što se ukratko kaže na stranicama, „They were into you, so they made you a tape“ („Voljeli su vas i snimili vam kasetu“). Za razliku od onoga navedenog u prošlom broju, ovaj site, osim mogućnosti preslušavanja, nudi i priče iz života, usko vezane uz te snimke..., koje su posjetitelji podijelili sa svijetom. Takve smo priče svi proživljavali u ranoj mladosti – dok su kasete još vladale svijetom i dok se CD nije niti nazirao. Podijelite uspomene na www.cassettefrommyex.com. (via sinisa.org)

Dotcom
World Wide Telescope

WWT je virtualni teleskop, odnosno kao što kažu na stranicama – pazi sad! – web 2.0 vizualizacijski softver, koji omogućava da vaše računalo bude virtualni teleskop. Donosi vam najbolje teleskopske slike iz teleskopa cijeloga svijeta. Sve zajedno izgleda odlično, ali prije nego što počnete downloadati, treba reći da je za instalaciju potrebno minimalno 1 GB RAM-a i 10 GB prostora na tvrdom disku, a ni ostali zahtjevi nisu baš maleni. Ipak, isplati se virtualnim teleskopom zaviriti u svijet. Provjerite na www.worldwidetelescope.org.

Dot.hr
Kultura.hr

Kaže ekipa – projekt "Hrvatska kulturna baština" nacionalni je projekt digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe. Njime se želi potaknuti stvaranje novog digitalnog sadržaja, poboljšati njegova dostupnost i vidljivost te promicati sustavan i ujednačen pristup digitalizaciji građe u kulturnim ustanovama. To je svakako za pohvalu, a nedavno predstavljen i lijepo odrađen site daje uvid u mnogo toga vezanog uz naše nasljeđe. Nudi pregled po regijama, temi, razdoblju, vrsti građe, a moguće ga je pregledavati i po ključnim riječima. Pogledajte na www.kultura.hr.

Flat Rate
Filmski klasici

Besplatni filmski klasici nadohvat miša! Sadržajno – svega tu ima, no nama su najdraži znanstvenofantastični naslovi poput "Things to come", premda ima i svih sličnih crno-bijelih i uradaka u boji. Neki, istina, ne vrijede tih vaših sat-i-sitno vremena, no ima onih koje je i danas jednako zanimljivo pogledati. Dio toga našao se i na  TCM-ovom broadband  kanalu (www.tcm.com) a dio na već spominjanom www.moviesfoundonline.com/public_domain.php.

(Plan B 9)

Unspeakable

Blogerica s dugogodišnjim blogerskim stažem podijelila je s nama svoja omiljena odredišta. Čitajte Unspeakable na http://unspeakable.blog.hr/

3191
http://3191.visualblogging.com/

Stephanie i Maria, dvije prijateljice umjetnice, surađuju na fotografskom projektu. Jedna s drugom, a onda i sa cijelim internetskim svijetom, dijele svoje dnevne životne trenutke gledane okom kamere. Fotke objavljuju u parovima i kombinacije koje pritom nastaju ono su što njihov blog čini različitim u moru ostalih foto-blogova. Jednako oduševljavaju i kada se uslikano savršeno poklopi i kada je kontrast ono što dolazi do izražaja.

Minerva
http://minervariranje.blog.hr/

Minerva piše jednostavnim rečenicama, a opet neobičnim nizanjem isprepletenih misli. Tren glasom iskustva i svijesti o sebi i svijetu, a zatim kao dijete koje još istražuje i pokušava shvatiti život. Meni su nekako omiljeniji njezini osobni upisi o prijateljicama, ljubavi i životu, premda se uvijek veselim i kada zađe u domenu glazbe ili filma jer su joj preporuke sve sami još neotkriveni biseri.

A beautiful revolution
http://www.abeautifulrevolution.com/blog/

Andre je drama queen, a njegove piskarije i crtkarije rezultat su stotina tragičnih trenutaka iz prošlosti. Više ne ide na psihoterapiju, pa je morao pronaći mjesto gdje će istresati svoje ćudljive twee misli. Naizmjenično nudi sadržaje koji će vas nasmijati do suza, s onima koji će vas rasplakati. 

Art Mistakes
http://www.artmistakes.com/

ArtMistakes živi u susjedstvu. Kreativna je i svestrana. Piše blog svaki dan. Zapravo, slika. Slika kistom i bijelim slovima na crnoj pozadini s pokojom kapljicom crvenoga. Intrigira me i fascinira, na granici nedodirljivosti.

Irena sirena
http://irena.blog.siol.net/

Irena također živi u susjedstvu, ali s druge strane. Njezin je blog namijenjen čistoj razonodi. Obiluje fotografijama iz svijeta bogatih i slavnih te prigodnim komentarima. Od primjera radikalnih photoshop-obrada s naslovnica, preko haljina i cipelica sa crvenog tepiha, do "Pogodi tko je na slici?" pitalica.

Dooce
http://www.dooce.com/

Dooce nazivaju predvodnicom mommy blogerica, što mene zapravo asocira na jezive stranice prepune loših slika zamusane dječice i dosadnih priča o pelenama. Ali ovaj blog je kao jedan od onih crnohumornih, ciničnih, a neodoljivo šarmantnih i luckastih nezavisnih filmova koji se sramežljivo pojave na nekom malom festivalu i izrastu u hit godine. Ili desetljeća. Ili interneta. Na komadiću weba posvećenog jednoj obitelji i stvarnom životu iz tipkovnice majstorice.

Whisperer
http://shaputalica.wordpress.com/

Shaputalicu sam otkrila nedavno. Jako je lijepa i pametna. Kaže da je to zato što je puno padala na glavu kad je bila mala. To joj je i glavni razlog zašto je postala blogerica. Najjače oružje joj je humor – bilo da piše o poslu, djetinjstvu ili bolovanju od gripe.

the ch!cktionary
http://thechicktionary.com/

Ime joj je Lena Chen, a njezin je blog raj za sve internetske voajere. Ta sitna američka Azijatkinja, studentica na prestižnom sveučilištu, ne preza od objavljivanja pikanterija iz svog seksualnog života i fotografija na kojima je odjevena samo u košulju trenutačnog ljubavnika. Ipak, ispod sve te površne eksponiranosti krije se jedna draga, inteligentna i osjećajna djevojka, zbog čega i zaslužuje mjesto na mojoj listi.

Gorgona medusa
http://monodrama.blog.hr/

Medusa mi je oduvijek bila pomalo zagonetna. Ali i prva koju sam počela pratiti iz kategorije onih blogera čiji su upisi bili pjesme u prozi, emocije u igri riječima, čak i odrazi mene ponekad. Molekularna biologinja, zaljubljena u ples, s trenutačnim prebivalištem u New Yorku.

The sartorialist
http://thesartorialist.blogspot.com/

Jedan od najboljih osjećaja kada se maknete s ovih naših prostora jest nepostojanje (ne)kulture buljenja i komentiranja prolaznika na ulici. Onog bapsko posprdnog. Moda je vani slobodna, individualna i inspirativna. Sartorialist na svom blogu objavljuje fotografije uličnog stila iz najvećih svjetskih metropola. Modeli su mu obični ljudi koji svojim odijevanjem pričaju neke sasvim osobne priče i odbijaju biti uniformirane figure u masi klonova.

(Plan B 9)

Dobra i loša vijest

Gotov odmor, to bi bila loša vijest ;) Dobra vijest - gotov odmor! Nadam se da ste još na nekoj plaži, dok se vratite, taman će vas čekati novi broj Plana B, na koji se sada lagano bacamo...Kao i na web koji smo također pustili na godišnji ;)