Domaći vs. strani mikroblogerski servisi

Da mikrobloganje u Hrvatskoj uzima sve veći zamah nitko više ne dovodi u pitanje. Jedino što se sada dovodi u pitanje jest hoće li u tom zamahu biti dovoljno snažnog vjetra da njime zaplove i domaći mikroblogerski servisi koji su taman raskrilili jedra. Tako uz najmoćniji i najpoznatiji servis Twitter kod nas postoje dva mikroblogerska servisa. Zrikka.com i Pratime.com ušli su u borbu za domaće korisnike, povećali ulog domaćim jezikom, dodatnim opcijama i drugačijim vizualnim identitetom, no hoće li to biti dovoljno? Zašto koriste strani, odnosno domaći mikroblogerski servis, upitali smo dvojicu mikroblogera – Lucijana Blagonića i Miru Baraća.

ZA

Lucijan Blagonić (http://zrikka.com/lucijanblagonic)
U zadnje vrijeme za mikrobloganje koristim uglavnom Zrikku. Zrikka je hrvatski klon popularnog Twittera, pogonjen na Shout’em mikrobloging platformi tvrtke Pet minuta. Hrvatska mikrobloging scena u zadnje je vrijeme u porastu i Zrikka pruža zgodnu i funkcionalnu alternativu Twitteru. Velik broj Hrvata na Twitteru piše na engleskom jeziku, pa je Zrikka dobra alternativa za one koji žele tweetati i na hrvatskom ili tek otkrivaju čari mikrobloganja. Samim time što se Zrikka ograničava isključivo na hrvatsko tržište, prednost je mnogim negeekovima koji se nemaju običaj registrirati na svaki novi 2.0 servis ili se žele zadržati u okvirima hrvatskog jezika. Za nove korisnike Zrikka je puno više prijateljski nastrojena. Mogućnost prikaza unosa hijerarhijski (“Prikaži kao stablo”) lijepo sortira sve odgovore kronološki jedan ispod drugoga, te je praćenje mikrodiskusija u obliku “forumskih threadova” mnogo praktičnije. Zbog Facebooka ljudima pojam mikrobloganja više nije stran te bi vrlo lako mogli prihvatiti zaseban servis kao što je Zrikka.

PROTIV

Miro Barać (http://twitter.com/mirobarac)
Iskreno rečeno, s ove strane Atlantika nismo nikad niti čuli za kojekakve Zrikke i Pratime. Duboko sam uvjeren da će tako i ostati. Gledam unatrag i vidim leševe puno jačih i kvalitetnijih Twitter klonova, poput Tumblra i Jaikua, i stvarno ne pronalazim nikakvu dodatnu vrijednost postojećih lokalnih platformi. Jedini relativno valjan argument moglo bi biti sučelje na hrvatskom jeziku. Za sve korisnike koji tako rezoniraju – sretan im put. Twitter, kako ga ja razumijem, moj je pristup relevantnim globalnim informacijama, uključujući Hrvatsku. Koristiti lokalne platforme je suludo i limitirajuće jer mi daje pristup informacijama isključujući svijet. Hmm? Ako me zanima susjed Stjepko i što je danas imao za ručak, to mogu saznati putem Twittera kao i pomoću nekog domaćeg servisa. Ali ako me zanima gripa u Meksiku ili revolucija u Moldaviji, teško da mi bilo koji domaći servis može u tome pomoći. Dosta dugo smo na našim prostorima bili limitirani izvana. Koristiti lokalne platforme znači limitirati sebe – iznutra!

(Nebojša Grbačić, Plan B 20)