Legenda koju je teško provjeriti kaže da je pokojni američki pisac Jerome Bixby (1923.-1998.) tijekom svoje spisateljske karijere napisao oko 1.500 priča, od čega je njih tristotinjak bilo u SF žanru. Nažalost, Bixby nikada nije doživio veliku popularnost te ga danas gotovo niti nema u nekim relevantnijim publikacijama posvećenim tom žanru, a ako ga ima – prostor koji je dobio uglavnom je mizeran. To je prava šteta i Bixby bi svakako trebao biti poznatiji nego što jest, budući da su neki od tih radova ipak ostavili traga te su bili znatno kvalitetniji nego što su ocijenjeni u vrijeme nastanka. Istina, tako plodan autor teško je kvalitetom mogao pratiti kvantitetu, ali i ovako su iza njega ostala neka upečatljiva djela za koja ljudi danas niti ne znaju da su vezana upravo uz Bixbyja.
Njegova priča It’s a Good Life svojedobno je izglasana u The Science Fiction Hall of Fame, a nju je znameniti Rod Serling iskoristio za jednu od hvaljenijih epizoda kultne serije Zona sumraka. Istu je priču desetljećima kasnije iskoristio Joe Dante za svoj segment filma Zona sumraka, snimljen početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, a nekoliko je njegovih priča završilo i kao predložak za seriju Zvjezdane staze.
The Terror From Beyond Space
Bixby je bio pravi SF fan te se pored pisanja priča bavio uredničkim radom, a nešto je rjeđe pisao za film i televiziju, pa ga ljubitelji toga žanra između ostalog znaju po kultnom SF-u It! The Terror from Beyond Space, s kraja 50-ih, te još hvaljenijem Fantastic Voyage, snimljenim koju godinu kasnije. Prvog su, premda to nikada nisu priznali niti odali Bixbyju dužno poštovanje, iskoristili scenaristi Aliena Ridleyja Scotta, dok je drugi iskoristio očito dobro upućeni Joe Dante, čiji je Innerspace svojevrsni remake Fantastic Voyagea. No, ni na potonjem Bixby nije bio kreditiran na špici, premda se radilo o ekranizaciji njegove priče.
Inače, Bixbyjevu priču u roman je proširio Isaac Asimov, a ozloglašeni Ronald Emmerich upravo priprema svoju ekranizaciju avantura skupine znanstvenika koje u podmornicu mikroskopske veličine uštrcavaju u jednog diplomata nakon pokušaja njegova ubojstva.
Nepravda nanesena Bixbyju donekle je ispravljena filmom The Man from Earth, snimljenim po priči koju je pisac započeo krajem 60-ih, da bi je završio tri desetljeća kasnije, navodno umirući u svom krevetu. Riječ je ultrajeftinom filmu, snimljenom u produkciji sjajnog redatelja Marka Pellingtona i pod osobnom paskom Bixbyjeva sina Emersona, a činjenica da se cijeli film odvija unutar jedne kućice te dojam da su najveći trošak predstavljale usluge cateringa za glumačku ekipu – nimalo nisu odmogli ovom sjajnom filmu.
Priča prati ekipu prijatelja, školskih profesora, koji se okupljaju u nekakvoj šumskoj kolibi kako bi se pozdravili sa svojim kolegom koji ih napušta nakon deset godina. Sve ih uglavnom muče razlozi odlaska njihova kolege, a oni će im donekle postati jasniji tijekom njihove posljednje zajedničke večeri, koja će donijeti nevjerojatan rasplet. Naime, profesor koji odlazi otkrije im da je besmrtan te da živi na Zemlji već 14.000 godina.
Izvrsni dijalozi, sjajno konstruirana priča s genijalnim zapletom, niz suptilnih teološko-filozofskih poruka te izvrsna glumačka ekipa sačinjena od niza slabo poznatih ali odličnih B glumaca poput Tonyja Todda (Noć živih mrtvaca, Candyman) ili Williama Katta (Dan velikih valova) pretvorili su The Man from Earth u jedno od najugodnijih filmskih iznenađenja u posljednje vrijeme. (Denis Vukoja, Plan B 20)
