Prošle godine, usred ljeta, posjetili smo najveću konvenciju znanstvene fantastike na svijetu, koja se održavala u Denveru. Evo kako nam je bilo! Dvadeset i tri panela na temu znanstvene fantastike istovremeno, stotinjak slavnih autora, nekoliko tisuća ljubitelja SF-a iz cijelog svijeta – i sve to u stotinjak tisuća kvadrata golemog konferencijskog centra u Denveru. Osjećaj je to kao da ste navijaču Vatrenih ponudili da odigra utakmicu s dream-teamom s EURA te ga potom pozvali da s njima popije pivo i popriča o najboljim golovima. Doduše, za ljubitelje znanstvene fantastike stvar je u razmjeni otkačenih SF ideja, novih kretanja u žanru i propitivanju kreativnog procesa, ali užitak je potpuno usporediv. I dok bi se dream-team s EURA okupio na stadionu, ovdje je riječ o Worldconu, najvećoj konvenciji znanstvene fantastike na svijetu.
Worldcon se prošle godine održao u Denveru od 6. do 10. kolovoza, pod prigodnim nazivom Denvention, složenici iskovanoj od riječī Denver i convention. Ondje se na jednom mjestu okupilo više od 4.500 ljubitelja SF-a iz cijelog svijeta, među kojima ih je bilo 8 ih Hrvatske. Na prvi pogled nevelik broj, ali kad se u obzir uzme da je Hrvata bilo jednako kao i Iraca, Šveđana ili Rusa, te da su samo Norvežani i Nijemci bili brojniji, tada slobodno možete zaključiti da Hrvate poprilično zanima SF. Štoviše, iz nijedne druge europske države nije bilo više od četiri posjetitelja.
Worldcon u Zagrebu
No sve bi se to moglo promijeniti dođe li Wolrdcon u Zagreb. Još davne 1996. godine skupina mladih entuzijasta iz Hrvatske pokušala je ostvariti san gotovo svih europskih obožavatelja znanstvene fantastike – dovesti Worldcon u bližu i povoljniju kontinentalnu Europu, na mjesto istočnije i povoljnije od Velike Britanije ili Njemačke, a s njime, naravno, i gomilu pisaca ovog žanra koji na njemu svake godine sudjeluju. Kandidirali su Zagreb kao mjesto događanja, no izgubili su za samo par stotina glasova, pa je Wolrdcon, koji se svake godine seli u novi grad, otišao u Australiju. No na 66. po redu Worldconu u Denveru ovog ljeta, Zagreb se, najavivši svoju ponovnu kandidaturu, vratio!
Među ljubiteljima SF-a Hrvatska je poznata po velikom broju SF konvencija, dobrim tulumima na Wordlconu te po velikoj i vrlo mladoj zajednici ljubitelja SF-a. U Sjedinjenim Državama takve konvencije okupljaju pisce i fanove čiji je prosjek godina iznad 40, dok je u Hrvatskoj prosjek godina 25. Možda je to i razlog što se kod nas godišnje redovito održava čak sedam SF konvencija, od Osijeka preko Zagreba do Pazina, na kojima se okupi više od 2.000 posjetitelja, a u to nismo uračunali specijalizirani žanrovski književni festival. K tome, Pazinska jama poslužila je Julesu Vernu kao inspiracija za jedan roman, a vampir iz malog istarskog mjesta Kringa neizravno je utjecao na stvaranje lika Drakule. Drugim riječima, dolazak Worldcona u Zagreb bio bi svojevrsni povratak svjetskog SF-a jednom od njegovih korijena… I prilika za mnogo tulumarenja.
Party po cijelom hotelu
Uvečer, nakon kraja programa u denverskom konvencijskom centru, esefičari bi se preselili u party-hotel. Ondje se, po hotelskim sobama iz kojih su maknuti kreveti i koje su ludo tematski uređene svemirskim i alienskim artefaktima, odvijaju zabave. Neke su od njih posvećene autorima, pa je tako jedna od prvih na Denventionu bila posvećena piscu Larryju Nivenu, a on se, bez obzira na poodmakle godine, sa štapom u ruci pojavio i veselo porazgovarao sa svojim čitateljima. Jedna od najboljih zabava u Sheratonu bila je ona koju su organizirali fanovi Georgea R. R. Martina – poslužujući ledenu lubenicu natopljenu votkom, i to u neograničenim količinama do ranih jutarnjih sati.
Ipak, najposjećenije su zabave koje priređuju gradovi-kandidati, nastojeći potaknuti posjetitelje Worldcona da glasuju za njih, budući da se ovisno o njihovim glasovima mjesto održavanja konvencije svake godine premješta. Worldcon se najčešće održava u Sjedinjenim Državama, a otprilike tri puta u desetljeću seli se u Europu, Aziju ili Australiju. Dobar je to primjer kako globalizacija katkad ide u prilog nama ostalima koji nismo Amerikanci. Naime, Worldcon se sve češće seli izvan SAD-a. Tako će iduće godine biti u kanadskom Montrealu, a godinu kasnije u Melbourneu u Australiji, o čemu su odlučili posjetitelji ovogodišnjeg Worldcona. Ove su godine gradovi-kandidati i organizatori najluđih zabava bili Reno i Seattle, koji žele ugostiti Worldcon 2011. godine.
Uz ozbiljne kandidature, tu su i totalno pomaknuti partiji neozbiljnih kandidatura, od kojih neke imaju dugogodišnju tradiciju. Minneapolis se, primjerice, kandidirao da ugosti Worldcon 1973. godine – i izgubio. No esefičari iz Minneapolisa i dalje svake godine priređuju party u pravom SF stilu, pod krilaticom “Za Minneapolis 1973.”, te strpljivo čekaju da se otkrije putovanje kroz vrijeme koje će im omogućiti da prirede svoj Worldcon. Kako zagriženi fanovi SF-a ništa ne rade polovično, tako kad glasujete za odabir lokacije – možete uredno glasovati i za neozbiljne kandidate.
Najveći volonterski događaj
Prvi je Worldcon održan u sklopu Svjetskog sajma 1939. godine u New Yorku, a mnogi su mu najavljivali propast stoga što se organizira volonterski. Budući da je konvencija kontinuirano rasla, te da danas može okupiti do sedam tisuća posjetitelja, postojala je bojazan da se neće moći zadržati volonterski duh. No Worldcon je danas drugi najveći događaj na svijetu koji organiziraju volonteri. Kotizaciju plaćaju svi: na Worldconu nije moguće volontirati bez uplaćene kotizacije, a jedina osoba koja je toga oslobođena jest počasni gost. Autorica čija je vrlo uspješna i popularna saga o Milesu Vorkorsiganu prevedena na hrvatski, Lois McMaster Bujold, bila je počasna gošća Denventiona, a govoreći o fandomu u svijetu – u tradicionalnom govoru počasnog gosta – oduševljeno je komentirala svoje hrvatske čitatelje, koje je imala prilike upoznati na zagrebačkoj SF konvenciji, SFeraKonu, 2001. godine.
Posebna čar Wolrdcona je književnost. Entuzijastični fanovi svoje autore upoznaju na niz načina. Tu su organizirana čitanja i potpisivanja, kao i paneli na teme poput budućnosti militarističkog SF-a, urbanog fantasyja ili pisanja SF-a, na kojima sudjeluju autori s kojima se prije ili poslije panela može razgovarati. No ako se netko ne želi gužvati u dvorani s ostalim fanovima, preostaje vam nešto što se naziva Kaffeeklatsch. Posebna prostorija, osam fanova i jedan autor za istim stolom – i ugodan razgovor od 90 minuta uz kavicu, čaj ili sok. To je Kaffeeklatsch. No potrebno vam je mnogo sreće, jer istovremeno se odvija 4-5 Kaffeklatscheva istovremeno, pa postoji šansa da dva vaša omiljena autora budu na programu u isto vrijeme. Ali uvijek im možete ući u trag.
Na Denventionu je slavnih SF autora bilo posvuda, a najviše su visjeli preko puta, u baru hotela Hyatt, u kojem je dobra atmosfera dosegla svoj vrhunac pretposljednjega dana Worldcona nakon dodjele nagrade Hugo, kad su pobjednici ušetali u bar i dobili gromoglasni pljesak svih prisutnih, sudionika konvencije i slučajnih gostiju uvučenih u golemu količinu dobrih vibracija, kakve esefičari na Wolrdconu najviše pokazuju.
Nagrada Hugo
Najsvečaniji trenutak svakog Worldcona jest ceremonija dodjele nagrada Hugo, svojevrsnog SF pandana filmskim Oscarima. Ta najstarija SF nagrada na svijetu ime je dobila po Hugu Gernsbacku, slavnom uredniku koji je 1926. godine utemeljio časopis Amazing Stories, prvi veliki američki SF časopis, i tako znatno pridonio popularizaciji i razvitku znanstvene fantastike i fantasyja. Često ga nazivaju “Ocem znanstvene fantastike u časopisima”, a po njemu je nazvan i jedan krater na Mjesecu. Nagrade Hugo dodjeljuju se od 1953. godine, a za njih glasuju fanovi koji su platili kotizaciju za Worldcon. Esefičari rade sve na svoj način, pa tako zabave za pobjednika Huga nema, ali zato postoji Hugo Loser Party, za one koji ga nisu osvojili.
Nagradu Hugo za 2008. dobili su:
• Najbolji roman: The Yiddish Policemen’s Union, autora Michaela Chabona
• Najbolja novela: All Seated on the Ground, autorice Connie Willis
• Najbolja priča: The Merchant and the Alchemist’s Gate, autora Teda Chianga
• Najbolja kratka priča: Tideline, autorice Elizabeth Bear
• Najbolja knjiga vezana uz žanr: Brave New Words: The Oxford Dictionary of Science Fiction, autora Jeffa Pruchera
• Najbolji dugometražni scenarij: Stardust, autorā Jane Goldman i Matthewa Vaughna, prema romanu Neila Gaimana i ilustracijama Charlesa Vessa; u režiji Matthewa Vaughna
• Najbolji kratkometražni scenarij: epizoda Blink serije Doctor Who, autora Stevena Moffata, u režiji Hettie Macdonald
(Mihaela-Marija Perković, Plan B 12)
