Milijunaš s ulice

Britanski redatelj Danny Boyle filmofilima je najpoznatiji kao autor kultnih naslova Sasvim malo ubojstvo, kojim je nakon niza televizijskih filmova doista impresivno debitirao u kinoformatu, te besprijekornim generacijskim narko-naslovom Trainspotting. Tim se filmovima Boyle predstavio kao vodeći britanski filmaš mlađe generacije s originalnim autorskim prosedeom, za razliku od, primjerice, bivšeg gospodina Cicconea, Guya Ritchiea, koji se pojavio negdje u isto vrijeme s vrlo zanimljivim krimi-komedijama, ali pod neskrivenim utjecajem Quentina Tarantina.

Nakon toga je Boyle postao vrlo tražena roba te se zaputio u Hollywood gdje je snimio dva solidna (ali ništa više od toga) filma, shvativši da je teško raditi unutar uštogljenog studijskog sustava. Stoga se Boyle vraća u domovinu, gdje najprije snima dva filma za televiziju, a potom digitalnom kamerom snima niskobuždetni horor 28 dana kasnije, koji se premetnuo u veliki hit dok su ga fanovi gotovo jednoglasno proglasili jednim od najboljih zombie-filmova svih vremena. A i konačno je netko snimio horor u kojem se “živi mrtvi” ne kreću kao da boluju od atrofije mišića i multiple skleroze, nego jure za svojim žrtvama.

Ne želeći mijenjati dobitnu kombinaciju, Boyle dvije godine kasnije snima još jedan sličan projekt (vrlo solidnu dramu Milijuni), a koju godinu kasnije ponovno se udružuje s piscem Alexom Garlandom, koji mu je pisao scenarij za Žal i 28 dana kasnije. Rezultat njihove treće suradnje jest znanstveno-fantastični film Sunshine, čija prva polovica u sjećanje priziva kadrove iz filmova legendarnog Kubricka, dok druga polovica izgleda kao loš B horor, u čiji bi kadar svakog trenutka trebali uskočiti glumci tipa Malcolma McDowella ili Klausa Kinskog. Taj je film samo potvrdio da Boyle najbolje filmove snima kada mu je proračun siromašan – jer što mu više novaca daju, to je rezultat lošiji.

Nikad zabavniji “milijunaš”

Nakon njegova neuspjeha Boyle za svoj novi projekt na raspolaganju ima skromnih 15 milijuna dolara, a rezultat je Milijunaš s ulice – dobitnik četiri Zlatna globusa i osam Oscara. Milijunaš s ulice ekranizacija je romana indijskog diplomata Vikasa Swarupa i donosi priču o siromašnom indijskom dječaku koji u tamošnjoj verziji kviza Tko želi biti milijunaš? dolazi u priliku odgovoriti na posljednje pitanje i uzeti nagradu. Kako je riječ o siromašnom i neukom dječaku, većina je uvjerena da se radi o namještaljci, a Boyle priču o njemu i njegovom uspjehu donosi u podosta neobičnoj formi. Naime, film je mozaično strukturiran, i to tako da nakon svakog postavljenog pitanja natjecatelju u studiju slijedi flashback koji pojašnjava kako je moguće da takav junak daje točne odgovore na postavljena pitanja, tako da gledatelj do samoga kraja ne zna je li mali Indijac genijalac ili najobičniji prevarant.

Pored tog uspjelog građenja napetosti o tome što se krije iza uspjeha glavnog junaka, Milijunaš s ulice odlično funkcionira kao slojevita i dirljiva osobna drama, ali i studija suvremene Indije i života na ulicama tamošnjih gradova. Sve je to začinjeno suptilnom romantičnom pričom te vizualno besprijekorno upakirano u jedan od najbolje snimljenih filmova posljednjih godina, pa se naprosto teško sjetiti nekog angažiranog filmskog naslova koji se gleda s lakoćom kao što je to slučaj s Boyleovim djelom. Poslastica za sebe je odjavna špica koja izgleda kao originalni bollywoodski proizvod. Film se ovih dana pojavio na DVD-u pa ako ste propustili…

A. R. Rahman – indijski bog glazbe

Uvjerljivoj atmosferi i koloritu Boyleova filma itekako doprinosi sjajan soundtrack, koji potpisuje Allah Rakkha Rahman, indijski glazbenik koji je do sada prodao više od 300 milijuna primjeraka raznoraznih nosača zvuka, što ga čini jednim od najuspješnijih svjetskih glazbenika. Njegova karijera traje od ranih 90-ih, magazin Time ga naziva “Mozartom Madrasa”, a u svojoj vitrini A. R. Rahman ima niz nagrada, među kojima i nekoliko Zlatnih globusa, te dva Oscara za Milijunaša s ulice.

(Denis Vukoja, Plan B 17)