Prvo pa muško, mogli bismo reći. Blog je u Hrvata prvi 2.0 koncept koji je uspješno prekopiran. O brojkama je izlišno govoriti jer teško da će se takav fenomen doskora ponoviti. Nakon bloga došli su YouTube i MySpace, a sve ih je pokorio Facebook. Fenomen je došao do naših krajeva, u potpunosti se integrirao – i očekivano – počele su se pojavljivati prve domaće verzije stranih servisa i društvenih mreža. Možemo li napraviti domaći YouTube? Domaći Facebook? Zašto ne! Jesmo li ih napravili? Jesmo. Rezultat? Ne tako dobar.
Među prvim 2.0 kopijama na domaćem webu bile su stranice Osobna.com, Punakuca.com, Jubito.com.hr, Tvojtube.com te Ekipa.hr. Svi redom završili su neslavno. Adress not found, pojavi se u browseru i kao da ih nikad nije bilo ili funkcioniraju s minimalnim brojem članova.
Osobna.com zamišljena je kao društvena mreža sa sada već klasičnim opcijama stvaranja profila, povezivanja s prijateljima, dodavanja fotografija, privatnih poruka… Zaživjela je, jedno se vrijeme provlačila kroz domaću “sociosferu”, a onda nestala.
Punakuca.hr i Ekipa.hr također su dvije domaće inkarnacije Facebooka i MySpacea, no nikad nisu “disale punim plućima”. Poput Osobna.com, obje su mreže nudile opcije povezivanja i razmjenjivanja korisničkog sadržaja, po uzoru na Facebook, no kao jedinu razliku ponudile su hrvatski jezik kao osnovni. Da je jezik “slovo razlike” misle i neki pokretači još uvijek (odnosno tek sad) aktivnih domaćih 2.0 servisa.
Tvojtube.com jedan je od nerijetkih domaćih pokušaja kopiranja YouTubea. Bio je aktivan relativno kratko vrijeme i potom nestao u bespućima interneta. Pomislili bismo da je tu kraj i da su ostali web entuzijasti naučili lekcije. No, prevarili bismo se. Na domaćem webu postoji nekoliko još uvijek aktualnih 2.0 servisa i mreža. Neki su tek pokrenuti, a neki su još uvijek nedostupni za javnost.
Porazgovarali smo s njihovim pokretačima i pokušali saznati njihovo razmišljanje zašto (ne) uspijevaju, zašto misle da će uspjeti te zašto misle da se mogu mjeriti sa stranim, popularnijim servisima.
Domaće je domaće
Viktor Marohnić, jedan od pokretača Pticice.com, domaćeg servisa za razmjenu fotografija, svjestan je da njegov servis ne može ponuditi više od superpopularnog Flickra – ni po mogućnostima, ni po financijama – bilo da je riječ o ulaganjima ili zaradi. No njegov servis, tvrdi, ima značenje za domaće korisnike koje Flickr nikad neće imati.
- Možda se ne možemo mjeriti po funkcionalnosti i mogućnostima u odnosu na Flickr, ali po duhu i atmosferi u samoj zajednici možemo puno više. Ljudi, kao i u stvarnom životu, više traže društvo poznatih i bliskih osoba. Tako se naši korisnici ugodnije osjećaju na Ptičici nego na Flickru ili nekom drugom servisu. Kod nas pronalaze ljude s istog govornog i zemljopisnog područja te im je to lakše povezati s njihovim stvarnim životom. Organizirani su u brojne skupine koje imaju redovita druženja u Zagrebu, Osijeku, Varaždinu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku… – priča Marohnić.
S njim se slaže i Eden Kirin, pokretač stranice Supergrupa.com, društvene mreže koja je tek nedavno pokrenuta i čija se promocija i pokušaj integracije u domaći web tek očekuje. Kirin vjeruje da strani servisi iza kojih stoje bogate kompanije mogu biti suviše orijentirane prema kapitalu.
- Maleni volonterski projekti mogu biti topliji i srdačniji. Mogu biti agilniji, a programeri brzo reagirati na zahtjeve korisnika kad su u pitanju proširenja mogućnosti i ispravljanje postojećih problema. Na kraju krajeva, zašto ne dati priliku domaćim idejama? – pita se Kirin.
Odgovor leži u dodatnoj vrijednosti?
U uvodu navedeni primjeri svjedoče kako sâm hrvatski jezik nije bio dovoljan da projekt preživi i da se natječe s velikim igračima. No ono što bi moglo prevagnuti i dovesti ljude na domaće projekte, tvrdi Ivan Rašić, jest pokretač društvene mreže Lokalisti.net, dodatna vrijednost.
- Cilj je našeg portala da ne preprodaje podatke svojih korisnika i da korisniku ne smeta s previše reklama, što je uobičajeno kod velikih društvenih mreža. Lokalisti, kao što joj i ime kaže, jest mreža fokusirana samo na domaće tržište, gdje će svojim korisnicima ponuditi više iz područja bližeg susjedstva, turizma i posla – kaže Rašić.
Koliko su potraga za poslom i mreža poslova na internetu bitne tržišne niše vrlo dobro zna Nenad Bakić, pokretač portala Mojposao.net. Njegov je novi projekt, koji je nedavno predstavljen javnosti, Linker.hr – domaća društvena mreža. Voditeljica projekta, Mirjana Droptina, smatra da imaju prednost pred stranim mrežama.
- Možemo se lakše povezati s lokalnim servisima i stranicama, ponuditi određene mogućnosti koje su tematski prilagođene hrvatskom tržištu. Linker.hr će korisnicima pored integracije s domaćim stranicama pružati mogućnost boljeg širenja javne svijesti.
Pod time mislimo na proširenje već postojećeg trenda koji se pojavio na stranim servisima kroz grupe u kojima se trenutačna kretanja u hrvatskom društvu sve učestalije komentiraju i izazivaju reakcije javnosti, stvarajući novu razinu javne svijesti – kaže Droptina.
Malo korisnika – puno mreža
Unatoč entuzijazmu pokretača, problem koji se počeo događati na relativno skučenom regionalnom web prostoru jest velik broj društvenih mreža koje se više ne natječu samo sa stranim brendovima poput Facebooka, nego i međusobno. Da je tako, svjedoči i 2.0 servis Mojnet.com, koji je hrvatska verzija slovenske stranice Mojvideo.com. Pokretač oba servisa, Tine Koloni, uspjeh vidi u kombinaciji dva servisa – poput Facebooka i YouTubea – u jedan, i to na domaćem jeziku.
Najvažnije je dobro promisliti i vidjeti koje servise domaći korisnici traže, pa im te iste servise ponuditi na najlakši mogući način, tvrdi Koloni.
- Lokalni korisnici imaju specifične želje. To mogu biti male stvari, detalji, ne treba uvijek ciljati na veliko. Zbog toga je izuzetno bitna komunikacija s korisnicima, ne samo da odgovarate na njihova pitanja i prijedloge, nego da ih potaknete da sudjeluju u poboljšanju servisa – kaže Koloni te dodaje da mreže trebaju svoje vrijeme i kritičnu masu ljudi da bi zaživjele.
No upravo je ta kritična masa, smatraju domaći web stručnjaci, jedan od glavnih problema zašto kopije popularnih servisa kod nas nikad neće imati perspektivu.
- Jednostavno nas nema dovoljno na ovim prostorima da bi neka društvena mreža zaista mogla zaživjeti. Moraš imati kvalitetu (stranice) i kvantitetu (korisnike), tako da pokušaj usporedbe s Flickrom, YouTubeom i Facebookom odmah pada u vodu – smatra Vanja Bertalan iz Web Burze.
Kapital je presudan
On, za razliku od pokretača Mojnet.com mreže, ne smatra da je “sukus” najboljeg s popularnih stranih servisa dobra stvar. Rezultat je “nepovezana papazjanija svega i svačega, za što korisnici ne osjećaju da im pomaže u životu, pa to, logično, i ne koriste”, dodaje Bertalan.
Autori Pticice.com u prvotnoj fazi servisa na umu su imali upravo to – servis poput MySpacea, koji ima naglasak na razmjenu fotografija. Dakle, kombinacija Flickra i MySpacea, kasnije i Facebooka. Pticica.com prvi je rezultat, a sliku su kasnije zaokružili realizacijom prvotne ideje u stranici Trosjed.net.
Tvrde da je ideja dobra i da može zaživjeti, no u njihovom slučaju, kaže Viktor Marohnić, problem je bio u tome što su ušli u partnerstvo s portalom Net.hr, koji nije bio u stanju pratiti njihove ideje i razvoj, zbog čega sâm projekt trenutačno stagnira.
Kapital koji upravlja velikim svjetskim mrežama, neovisno o stavu korisnika, ipak je upravljačka snaga web projekta. No kako skupiti kapital kad je ciljana publika, tvrdi Goran Peuc iz Nivasa, vrlo malena?
- Mi smo zemlja od 4,5 milijuna ljudi, od kojih ih je 35 posto na netu, no u taj broj ulaze i oni kojima internet služi isključivo za mail. Sve u svemu, baza korisnika koji su potencijalni korisnici društvenih mreža maksimalno je 250 tisuća ljudi. A oni su već svi na Facebooku i putem njega su povezani s poznanicima i prijateljima iz cijelog svijeta, pa čak i da se dogodi čudo i svi prijeđu na domaće verzije, popucat će im socijalne veze s ostatkom svijeta i oni će se nakon dva dana vratiti na internacionalne verzije – smatra Peuc.
Upravo su ti članovi, tvrdi Siniša Dukarić iz WebTrenda, nezamjenjivi. Kopirati popularni servis i plasirati ga na naše tržište, tvrdi, znači “doći prekasno” jer obično kopija ima više-manje istu funkcionalnost originala, no original ima ono što kopija nepovratno gubi u samom startu – članove i postojeće veze među njima, koje čine opstanak praktički bilo kojeg 2.0 servisa mogućim.
Je li onda dovoljno kopirati strani servis, prevesti ga na hrvatski jezik, dodati mu neko lokalno obilježje i poticati duh regionalnog zajedništva te očekivati uspjeh? Može li više mreža u Hrvatskoj pronaći dovoljno velik broj posjetitelja da bi se projekti isplatili i koliko dugo i oni koji ne rade mreže “zbog kapitala” mogu razvijati i održavati svoje projekte na životu? Pokretači mreža tvrde da je moguće, nezavisni stručnjaci tvrde da je suvišno i neisplativo. U pravu su i jedni i drugi, no brojni ugašeni projekti na strani su potonjih. Zasad je upitno hoće li ih nove “kopije” demantirati te jesu li pronašli svoju “dvojku” ili pak ostaju samo u domeni nule.
Dvanula iskustvo
Krajem 2005. godine počeo sam raditi na Dvanula.com, prvom hrvatskom 2.0 siteu, kao i 1999. godine, do kraja ponesen ovaj put novim bumom na webu. Kad je internet u pitanju, lako se zanesem. U početku je Dvanula bio zamišljen kao RSS reader, a kasnije se proširio na čitav niz drugih 2.0 funkcija, od kojih je temeljna bila naš domaći Digg odnosno foto Digg. Druge su uključivale social bookmarks servis (hrvatski Delicious), što se radi (hrvatski Twitter), mogućnost pisanja blogova. Servis je imao i osnovne funkcije društvene mreže, poput mogućnosti dodavanja prijatelja, slanja poruka i sličnog. Projekt je od početka trebao funkcionirati isključivo kao domaći Digg, jer je to jedan od 2.0 servisa koji kod nas imaju smisla, budući da se na Digg.com vijesti iz Hrvatske neće pojaviti ili neće biti dovoljno popularne. Sve ovo s predznakom “hrvatski” uglavnom je besmisleno i šanse da uspije su nikakve. I to je prva stvar koju pitam ljude s kojima razgovaram a koji se spremaju na neki takav projekt: “Zašto biste koristili taj servis, a ne već postojeći inozemni? Što će on točno imati zbog čega bih ja tamo dolazio?” I većina je, baš poput mene, tvrdoglava u namjeri da naprave upravo to. ;)
Ako već želite društvenu mrežu, ona mora biti mnogo uža od Facebooka, tematska – na neku foru poput Coolinarike – odnosno takva da je smislena u našim okvirima (mi3dot.org imao bi smisla). Ako radite drugačiji servis, neka stvarno bude drugačiji i jedinstven za naše ili regionalno tržište jer boriti se s Googleovim RSS readerom ili NetVibesom (što sam ja pokušao) potpuna je glupost, financijski iscrpljujuća, iz koje teško da ćete izaći kao pobjednik. Naravno, dobit ćete iskustvo, 2.0 mudrost i sve ostalo dovoljno dobro da vam ne bude žao vremena i utrošenog novca. (Borja)
(Nebojša Grbačić, Plan B 15)
