Želite doći, vidjeti i pobijediti? Ili ste pak mazohist koji uživa biti kvalitetno pobjeđivan? Oduševljava vas prikupljanje novih znanja ili se smatrate hodajućom enciklopedijom “nebitnih” podataka i hvalili biste se svojim portfeljem trivije, no nedostaje vam publika? Volite gledati kvizove te tražite razmjerno lak način da sudjelujete u jednome od njih? Možda se jednostavno želite dobro zabaviti? Ako je najmanje jedan vaš odgovor na ova pitanja potvrdan, petkom oko 20 sati mjesto vam je u književnom klubu Booksa, smještenom u zagrebačkoj Martićevoj ulici.
“Prijatelji koji žive u Oxfordu pričali su mi o pub-kvizovima, pa smo i mi u Booksi počeli razmišljati kako bismo organizirali nešto slično”, priča Vanja, jedna od gazdarica Bookse. “Preteča kviza kakvog danas poznajemo bio je kviz koji smo osmislili kao dio popratnog programa u sklopu Revije malih književnosti 2005. godine, a u cijelosti je bio posvećen zemlji-gostu Revije, Bosni i Hercegovini. Nešto kasnije, u veljači 2006., kviz kreće u tjednome ritmu.”
Od tada do danas kviz u Booksi postao je prepoznatljiv dio zagrebačke ponude petkom, o čemu bruje svi koje imalo privlači započeti vikend mozganjem u dobrom društvu. Je li njegov kultni status barem donekle utemeljen, odlučili smo provjeriti u praksi.
Kol’ko vas ima…
Vremenske prilike prvog petka u trećoj dekadi studenoga, uoči večernjeg Dnevnika, potjerale bi ljude bez misije u prvo natkriveno okupljalište svjetine, no vaš je dinamični duo točno znao zašto i kamo ide. “Kol’ko ih ima, jebote, kol’ko ih ima”, prenerazio se Ante – doduše, biranim riječima – čim smo zakoračili na suho tlo Bookse. Fotelje, stolice, tronošci, stepenice koje vode na malu galeriju pripadajuće knjižnice… već su bile više nego dobro popunjene igračima kviza koji su na sebe preuzeli nezahvalnu zadaću zauzimanja lebensrauma za preostale članove svojih ekipa, koje broje maksimalno pet ljudi.
U daljini naziremo i grupicu koja se gužva oko podesta namijenjenog voditeljima i sastavljačima kviza, nastojeći se u posljednji tren predbilježiti za sudjelovanje. Daleko od toga da je Booksa poluprazna, no kamo je nestao nepregledni niz interesenata o kojem su nam pričali, a navodno se protezao sve do spomenika fra Grgi Martiću i “šišao” mnoge redove za crni kruh u trulom socijalizmu?
Booksine šefice Mika i Vanja objašnjavaju kako je atmosfera, koja je unatoč popunjenosti opuštena, rezultat novog načina prijavljivanja za sudjelovanje u kvizu. “Do ovog je proljeća kvizove posjećivalo 50-ak ljudi, a za sudjelovanje su se prijavljivali neposredno prije kviza. Ta se brojka udvostručila ovog proljeća, nakon prikazivanja dokumentarca o Booksi autorice Dane Budisavljević na HTV-u. Rastućem zanimanju za kviz pridonijela je i kolumna Kvizni štab na Booksinom sajtu, koju su pratile sve intenzivnije rasprave sudionika o zbivanjima na kvizu. Posjećenost kviza dosegla je maksimum jednog petka, kad je u kvizu sudjelovalo kojih 120 igrača.”
Opći je kaos u ne odveć velikome interijeru ovog simpatičnog kluba iziskivao povlačenje radikalnih poteza. Stoga je u dogovoru s uhodanim natjecateljskim ekipama reformiran sustav registracije igrača. Sada na kvizu automatski sudjeluje devet ekipa s najboljim plasmanom prethodnog tjedna te određen broj ekipa čiji članovi napišu recenzije knjiga za Booksin sajt, a preostalih se nekoliko ekipa može prijaviti prije samog kviza. Tako je situacija konačno pod kontrolom.
