Prizor prvi: O, what a great car!
Mjesto i vrijeme radnje je Los Angeles, 9. rujna 1956. godine u večernjim satima. Prošlo je tek nekoliko mjeseci otkad je Elvis Presley s “Heartbreak Hotelom” po prvi put ušao na vrhove američkih glazbenih ljestvica, a svebdijući “Pukovnik” priopćio mu je kako ga već čeka gostovanje u famoznom showu Eda Sullivana. Ovaj put – zbog automobilske nesreće u kojoj je ozlijeđen – samog Sullivana nije bilo, no po američkoj ekonomskoj izreci znalo se da “show must go on”. Definitivno se isplatilo – jer ono što se dogodilo u sekundi je postalo antologijskim. Po prvi put šira američka javnost vidjela je kako se zavodljivo i provokativno njišu bokovi rođene zvijezde. Elvisov nastup oborio je apsolutno sve rekorde gledanosti: 60 milijuna gledatelja, tj. 82 posto tadašnjih vlasnika TV-prijemnika gledalo je i slušalo izvedbe pjesama “Love me tender” i “Ready Teddy”! Svjetska glazba, društvo i kultura doživljavali su revoluciju a da toga i nisu bili previše svjesni.
No nije Elvis na ekranu bio jedini. Između Elvisovih nastupa prikazivana je reklama čiji je glavni glumac bio sam Ed Sullivan. Zabavnim opaskama, a popraćen i glasom Julie Meade, Ed je uz primamljive slike kabrioleta u vožnji gledateljima objašnjavao zašto je Lincoln Mercury najbolja automobilska marka. Bio je to trijumf američkog kapitalizma temeljenog na konzumerizmu – 60 milijuna gledatelja koji su gledali Elvisa pogledalo je iste večeri gotovo jednak broj minuta reklamnih poruka za model Lincoln Mercuryja, koji je, napomenimo usputno, bio i glavni financijski pokrovitelj Sullivanovog glazbenog showa. Bila je to revolucija po svim kriterijima, a vjerovali ili ne, doživljavali su je i naši krajevi…
Prizor drugi: Dobra večer, pogledajte naše reklame
Mjesto radnje je Zagreb, a vrijeme je 7. rujna 1956. godine oko 11 sati ujutro, dva dana prije nego što će Elvis gostovati u Edovoj emisiji. Dan je bio ugodno sunčan, ljeto se odužilo. Ipak, posebna živost vladala je na zagrebačkim ulicama, pred kavanama i izlozima gdje su se gomile ljudi okupile oko nekoliko desetaka televizora – koji su ustvari bili i jedini prijemnici u gradu. U privatnosti svoga doma tada još nitko nije imao TV-prijemnik. Još je užurbanije bilo na južnoj obali Save, području na kojem je tek trebao nastati Novi Zagreb, a gdje su se tek nazirale zgrade novoizgrađenog Velesajma. Vladalo je veliko uzbuđenje jer se očekivalo njegovo otvaranje, povodom čega je dolazak najavilo cijelo državno vodstvo, u kojem su bili Josip Broz Tito, Aleksandar Ranković, Vladimir Bakarić… A našle su se tada među okupljenim Zagrepčanima i dvije televizijske kamere tek osnovane zagrebačke televizije. Građani uopće nisu primjećivali kamere; potpuno nenavikli na njih, zaklanjali su im pogled, kidajući živce poluamaterskoj ekipi koja je pokušavala ostvariti premijerno emitiranje programa zagrebačke televizije (tada jedine nacionalne televizije). Građani zasigurno nisu znali da su time ometali prijenos prve televizijske reklame na hrvatskim prostorima – jer upravo je to bila osnovna svrha cijelog premijernog televizijskog prijenosa: promovirati novu gospodarsku ulogu Velesajma, prezentirajući javnosti niz proizvoda koji su se na njemu pojavili. Naposljetku je sve prošlo dobro: od 10.55 do 11.20 sati Zagrepčani koji su uhvatili dobru poziciju pred izlozima mogli su po prvi put vidjeti televizijski program zagrebačke televizije, a time i prvu televizijsku promidžbenu poruku.
Kozmetika i traktori
Već sljedeći dan, kada je program započeo emitiranje u 16.30 sati, spikerica Ljiljana Wajler najavila je: “Od danas svakog dana za vrijeme trajanja Zagrebačkog velesajma možete gledati naš reklamni program koji dajemo od 16 i 30 sati. Današnju emisiju počinjemo zabavnom muzikom”. Iako su bili pioniri televizijske reklame u jednoj komunističkoj državi, tadašnji režiseri i “marketinški stručnjaci” nisu bili naivni. Znali su da narodne mase prije svega žele zabavu, a onda im se tijekom najvećeg opuštanja može servirati i pokoja promidžbena poruka. Nastupio je zato glazbeni sastav Stjepana Mihaljinca, glumci su izveli nekoliko skečeva, a između svega emitirana je i reklama za poduzeća “Neva” i “Poljodjelstvo”. Kozmetika i traktori bili su zasigurno zanimljiva kombinacija. Spiker je govorio o uspjesima i prednostima njihovih proizvoda, a sve je bilo popraćeno i njihovom snimljenom slikom. Pioniri prvog hrvatskog televizijskog reklamiranja svjedoče da je neiskustvo bilo veliko, pa su početničke greške bile svakodnevnica – dok je spiker pričao o kozmetici, na ekranu bi se pojavila slika traktora! No brod je porinut…
Nije ostvarena Elvisova 60-milijunska gledanost, no zajedno s prvim televizijskim prijenosom emitirana je i prva hrvatska televizijska reklama – jedan mali fragment hrvatske povijesti reklamiranja, oglašavanja i marketinga.
