Kako komercijalizirati znanje? Ovo pitanje posljednjih nekoliko godina zaokuplja znanstvenike naše najveće znanstvene kuće, Instituta “Ruđer Bošković” (IRB) u Zagrebu. Utemeljen 1950. godine na inicijativu pokojnog Ivana Supeka, Ruđer je bio namijenjen razvoju fundamentalnih istraživanja u fizici, kemiji i elektronici, dok se kasnije počela razvijati i biologija te biomedicina. Iako je njegova snaga bila prvenstveno u vrsnim fundamentalnim istraživanjima, u više se navrata govorilo o potrebi da se dio znanja komercijalizira. Jedan od načina komercijalizacije znanja svakako je zaštita intelektualnog vlasništva patentiranjem, što se sve do nedavno na Ruđeru vrlo rijetko događalo. To je ponekad dovodilo do paradoksalnih situacija, poput one kada je Philips u svojim rendgenima upotrijebio elemente softvera što ga je razvila Ruđerova znanstvenica dr. Biserka Gržeta. Budući da njezin izum nije bio patentiran, od Philipsa je dobila samo pismo zahvale.
Da bi se u budućnosti izbjegle takve ili slične situacije, 2006. godine osnovana je IRB-ova tvrtka-kći Ruđer inovacije (RI), koja se bavi komercijalizacijom znanja. Tvrtka trenutačno razvija četrdesetak projekata, a dosad je prijavljeno dvadesetak patenata. No patentirati neki izum nije nimalo trivijalno a ni jeftino, jer izrada patentne prijave na nacionalnoj razini stoji minimalno 2.000 eura, dok na svjetskoj razini može stajati i do 15.000 eura. Kako se hrvatski znanstvenici snalaze na dosad nepoznatom terenu patentiranja vlastitih otkrića i izuma – saznajte od naših sugovornika, voditelja zanimljivih projekata koji su sada na putu komercijalne primjene.
1. DR. IVICA KOPRIVA: METODA VIZUALIZACIJE I DEMARKACIJE TUMORA
Za dr. Ivicu Koprivu iz Zavoda za laserska i atomska istraživanja (LAIR) na Ruđeru upućeni kažu da posjeduje talent za rješavanje fundamentalnih problema koji imaju praktičnu primjenu.
- Nisam imao tipičan znanstveni put jer sam nakon diplome iz elektrotehnike otišao u industriju, gdje sam radio sedam godina. Zatim sam 1995. godine došao u Ministarstvo obrane, gdje sam radio na projektima neutralizacije infracrvenog ometanja vođenih raketnih sustava. Meni je bilo jasno da to što radim ima jak komercijalni efekt, no nažalost u to doba u Hrvatskoj nije postojao sustav zaštite intelektualnog vlasništva – prisjetio se dr. Kopriva, koji je 2000. godine dobio poziv da održi predavanje na jednoj konferenciji u Americi. – Moje je predavanje izazvalo interes i ja sam dobio ponudu da dođem raditi na Sveučilište George Washington, na projektu koji je financirao Office of Naval Research, agencija koja radi za američku mornaricu – ispričao je dr. Kopriva, koji se iz Amerike vratio u kolovozu 2005. godine.
- Kako sam već ranije surađivao s dr. Antunom Peršinom iz LAIR-a na fotodinamičkoj terapiji, prihvatio sam poziv i došao na Ruđer. Upravo iz te suradnje proizašla je metoda vizualizacije i demarkacije tumora, koja je sada patentirana na međunarodnoj razini i sad se radi na njezinom licenciranju – rekao je dr. Kopriva, naglasivši da je njegov patent zapravo kombinacija matematičkih algoritama.
- Riječ je o matematičkoj metodi koja bitno unaprjeđuje fotodinamičku vizualizaciju i demarkaciju tumora. Primjenom metode dobiva se slika na kojoj promatrano tumorsko tkivo i granice tumora postaju mnogo vidljivije u odnosu na polaznu sliku – pojasnio je dr. Kopriva.
Iako se u Americi susreo s problematikom zaštite intelektualnog vlasništva, dr. Kopriva ističe da je trebalo dosta vještine kako bi metodu koju je otkrio mogao i patentirati. – Dilema je bila može li se patentirati matematički algoritam. Naime, u SAD to dozvoljavaju, a u Europi se to načelno ne smije, baš kao što se ne smije patentirati ni dijagnostički postupak kako kompanije ne bi imale monopol na stvari koje mogu biti od opće koristi. Stoga je trebalo dosta vještine oko formuliranja patenta – ispričao je dr. Kopriva, naglasivši da se Ruđer, ali i Hrvatska, sada tek suočavaju s kulturom zaštite intelektualnog vlasništva.
- Kao društvo jako kasnimo. Primjerice, Američki patentni zavod star je više od 200 godina. Kad sam dobio patent u SAD, ispred njega je bilo više od sedam milijuna patenata koji su odobreni tijekom ta dva stoljeća. Trebat će uložiti mnogo truda prije nego u nas dođe do komercijalizacije znanja, koja je najuspješnija kad se povežu različita istraživačka područja. Također, postupak patentiranja vrlo je zahtjevan i znanstvenicima, ali i odvjetnicima u Hrvatskoj trebat će dosta vremena da to nauče – istaknuo je dr. Ivica Kopriva.
2. DR. VESNA SVETLIČIĆ: ANALIZATOR MEKIH ČESTICA U TEKUĆINAMA
Iako je diplomirala kemiju, tijekom svoje više od 30 godina duge znanstvene karijere dr. Vesna Svetličić uglavnom se bavila biofizikom. Zanimljiva i uglavnom fundamentalna istraživanja rezultirala su pak revolucionarnim otkrićem metode detekcije mekih čestica u tekućinama. Ta bi metoda svoju primjenu mogla naći u zaštiti okoliša, farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, biotehnologiji te medicini. Naime, dr. Vesna Svetličić i njezine kolegice dr. Vera Žutić i dr. Amela Hozić Zimmerman iz Grupe za bioelektrokemiju i oslikavanje površina – autorice su patenta Analizator mekih čestica u tekućinama. Ovaj je izum u travnju 2008. godine na 36. Internacionalnom sajmu inovacija u Ženevi osvojio zlatnu medalju.
- Mi smo otkrili novi princip detekcije mekih čestica u tekućem mediju, bilo vodi, moru ili fiziološkoj otopini. Među meke čestice spadaju organske mikrokapljice, vezikule, žive stanice, krvna zrnca i liposomi, a s problemom njihove detekcije i karakterizacije susrećemo se svakodnevno – pojasnila je dr. Vesna Svetličić, znanstvena savjetnica IRB-a. Istaknula je da je zajedno s kolegicama prošla uzbudljiv i naporan put od otkrića nove metode do razvoja prototipa uređaja koji bi mogao imati opću korist.
- Mi smo svoje znanstveno otkriće entuzijastično željeli pretvoriti u nešto što je primjenjivo te bi se moglo dalje koristiti. Napravili smo prijenosni vodootporni prototip uređaja s daljinskim upravljanjem te ga zaronili u more i detektirali meke čestice. Svaka čestica koja se priljubi na senzor, živinu elektrodu, daje svoj specifičan odaziv koji ostaje trajno pohranjen, tako da sada možemo analizirati dosad nedostupna svojstva mekih čestica – pojasnila je dr. Svetličić, naglasivši da bi analizator mekih čestica u tekućinama mogao naći široku primjenu.
- Mi smo laboratorijski prototip uređaja već isprobali tijekom monitoringa sjevernog Jadrana, gdje smo došli do vrlo korisnih informacija o cvjetanju mora. No pomoću ovog uređaja pratili smo i mjehuriće zraka u sladoledu. Naime, prije nego što sladoled ide na smrzavanje, mjehurići zraka moraju biti jednolični. Uređaj bi se mogao koristiti i u laboratorijima kako bi se ispitalo stanje krvnih zrnaca prije i nakon tretmana nekim lijekom – pojasnila je dr. Svetličić, naglasivši da je analizator mekih čestica u tekućinama sada predmet međunarodne patentne prijave.
- Pitanje je hoće li taj princip biti prepoznat jer je njegova komercijalizacija vrlo sofisticiran proces. No tvrtka Ruđer inovacije sada pokušava nuditi naš uređaj svjetskim proizvođačima aparatura za mjerenje čestica – rekla je dr. Svetličić, istaknuvši da je posljednjih godina na Ruđeru bio organiziran niz tečajeva o zaštiti intelektualnog vlasništva.
- Patentiranje je vrlo zahtjevan, odgovoran i naporan proces. Trebalo je dosta vještine kako bismo zajedno s patentnim stručnjakom prijavili taj patent. Znanstvenici koji žele patentirati svoj izum moraju dobro naučiti i razumjeti patentni jezik, koji je drukčiji od znanstvenog. Naravno, nije moguće sve komercijalizirati, a poznato je da svega 10 posto patenata nađe svoju primjenu. No bez velikog broja pokušaja neće biti ni komercijalizacije ni uspješnih patenata – zaključila je dr. Vesna Svetličić.
3. DR. HRVOJE ŠTEFANČIĆ: ROBIN HOOD METODA
Kada se netko predstavi kao teorijski fizičar, prva je asocijacija svijet zakučastih matematičkih formula i jednadžbi koje razumije tek mali broj smrtnika. No dr. Hrvoje Štefančić sa Zavoda za teorijsku fiziku IRB-a i njegovi kolege dr. Predrag Lazić i dipl. ing. Hrvoje Abraham – ruše takve predrasude jer su upravo na osnovi svoga teorijskoga rada razvili Robin Hood (RH) metodu, inovativnu i visokoefikasnu metodu za proračune u elektrostatskim problemima.
- Robin Hood metoda bazirana je na jednostavnim fizikalnim principima. Ti principi pretpostavljaju da se vrlo precizno rješenje nekog elektrostatskog problema može naći tzv. nelokalnim prijenosima električnog naboja na vodljivim površinama. Na taj način moguće je brzo i efikasno riješiti elektrostatske probleme bilo akademskog, bilo praktičnog odnosno tehnološkog značenja – pojasnio je dr. Hrvoje Štefančić, naglasivši da su precizna rješenja elektrostatskih problema jako važna u velikom broju tehnološki bitnih područja. – Primjerice, u dizajnu sustava elektronske i ionske optike, poput elektronskih mikroskopa, važno je vrlo precizno poznavati elektrostatsko polje. Tu su zatim detektori čestica, koji se primjenjuju u raznim eksperimentima u nuklearnoj i fizici visokih energija. Nadalje, ne treba zaboraviti elemente dizajna elektronike i elektroničkih sustava te neke medicinske sustave. Moguća poboljšanja upotrebom RH metode mogla bi postojati i kod katodne zaštite – ispričao je dr. Štefančić. Istaknuo je da se sada radi na tome kako bi se dovršio komercijalni softver temeljen na Robin Hood metodi, s kojim bi se zatim izašlo na tržište.
Naziv “Robin Hood” Štefančić i njegovi kolege izabrali su prema analogiji s legendarnim braniteljem siromašnih iz Sherwoodske šume. – Naime, s mjesta trenutno jako visokog potencijala naboj se prenosi na mjesto trenutno vrlo niskog potencijala, i na taj način, po analogiji da se od bogatog uzima i daje siromašnom, u elektrostatskim se problemima brzo dolazi do rješenja – pojasnio je dr. Štefančić.
Robin Hood metoda dobila je nagradu Centralno europske inicijative (CEI) u okviru natječaja “From research to enterprise”, ali nije patentno zaštićena. – Metoda nije patentirana jer se temelji na znanstvenim publikacijama. Naime, kad se neko otkriće želi patentno zaštititi, onda se to mora učiniti prije publiciranja znanstvenog rada. No mi smo ranije publicirali znanstveni dio metode, a poslije krenuli u razrađivanje tehničkih aspekata – rekao je dr. Hrvoje Štefančić, čija je specijalnost kozmologija, a trenutačno se bavi istraživanjem mehanizama ubrzanog širenja svemira.
(Tanja Rudež, Plan B 14)
