Amiši

Sasvim slučajno, sudjelujući u jednom zanimljivom studijskom posjetu SAD-u u organizaciji State Departmenta i IREX-a, imao sam priliku provesti kratko vrijeme u zajednici amiša u okrugu Lancaster u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji, drugoj najvećoj amiškoj zajednici na svijetu. Farme okruga Lancaster (poznatog i pod nazivom Dutch Country) među najboljim su i najproduktivnijima u Americi. No mnogi od tih farmera razlikuju se od ostalih Amera, i to zbog vlastitog izbora. To su amiši Starog reda i menoniti, znani i kao „jednostavni ljudi”.

Što god o njima mislili, osuđivali ih ili ne, amiši su svakako zanimljiv narod, koji živi smirenim i drukčijim životom. Ovi duboko religiozni ljudi odbacuju pogodnosti modernog društva u korist jednostavnije vrste života, pri čemu su im jedino prijevozno sredstvo kola s konjskom zapregom, i gdje konjska snaga uistinu znači – konjska snaga. U usporedbi s našim užurbanim društvom, jednostavan, obiteljski način života amiša posebno fascinira.

Iako nisam od onih sklonih predrasudama, moram priznati da sam očekivao nešto sasvim drugo – zatvorenu, izoliranu zajednicu koja živi, barem prema današnjim standardima, “primitivnim” načinom života. Kako sam se samo prevario… Stav građen na pričama, dokumentarcima, novinskim napisima i Oscarom ovjenčanom filmu “Svjedok” Petera Weira iz 1985. godine s Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi, promijenio sam ubrzo po dolasku u Lancaster County.

Očekivao sam da će amiške farme biti koncentrirane na jednom mjestu, da će “zemlja amiša”, kako se naziva okrug Lancaster, biti naseljen samo njima. No stvarnost je ipak drugačija – amiši i ne-amiši (English people) žive jedni uz druge i jedni s drugima, pomiješani. Farme se na prvi pogled uopće ne razlikuju, svi se bave stočarstvom i poljoprivredom, stoka slobodno šeće na velikim ograđenim prostorima, farme imaju vlastite silose… Razliku ćete primijetiti tek ako obratite pozornost na električne vodove ili strojeve za obradu zemlje. Na amiškim farmama oni ne postoje…

Ovi simpatični i dragi ljudi svoje naslijeđe vuku iz Europe prije nekoliko stoljeća, i još uvijek, usprkos svim društvenim i tehnološkim promjenama koje su se dogodile tijekom tog vremena, žive i rade na isti način kao i njihovi preci. Obitelj i farma na vrhu su liste njihovih prioriteta, odmah uz Boga. Amiši su, naime, veoma posvećeni svojoj vjeri. Vjeruju u doslovnu interpretaciju i strogu provedbu Svetog pisma kao Riječi Božje.

„Vrlo ozbiljno shvaćaju biblijske zapovijedi kako bi se odvojili od svjetovnih stvari; vjeruju da ih one samo mogu udaljiti od Boga te olakšati pristup utjecajima koji mogu biti pogubni za njihovu zajednicu i način života”, pojašnjava mi amišku životnu filozofiju T. J. Radcay, iz Mennonite Information Centra u Lancasteru. U tom je centru postavljena stalna izložba o amiškoj i menonitskoj zajednici u Pennsylvaniji, moguće je besplatno pogledati desetominutni dokumentarni film ili kupiti razne rukotvorine u njihovoj velikoj fair-trade trgovini. T. J., i sam menonit, ondje radi kao vodič, i taj posao obavlja već gotovo trideset godina. Turisti su, naime, amiška svakodnevica – mnoštvo autobusa, minibuseva, automobila, organiziranih grupa i pojedinaca stalno se giba cestama koje presijecaju pitoreskni krajolik zapadne Pennsylvanije. U blizini je i zabavni park, mnoštvo motela i drugih tipičnih turističkih čudesa za dokone Amere.

“Iako ponekad malo dosadni, turisti su izuzetno važni za amiše”, govori mi T. J. kroz smijeh. “Kao prvo, ubiranje turističkih taksi sufinancira naše lokalne škole, održavanje cesta i druge javne službe. Zahvaljujući tome, porezi na zemlju u našem kraju nisu narasli kao u nekim drugim neturističkim područjima. Amiši također plaćaju te poreze. A drugo, kad god amišima treba dodatni novac, uvijek mogu postaviti štand pokraj ceste i turistima prodati svoje proizvode – hranu, povrće, voće, rukotvorine…”