Steampunk

Pojam steampunk nastao je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, kao ironična izvedenica pojma cyberpunk. Na kraju je naziv ostao i proširio se, a sâm je književni smjer stekao mnogo poklonika. Riječ je o djelima koja se bave anakroničnim, tehnološki naprednijim viktorijanskim dobom, ili pak o djelima koja govore o alternativnim svjetovima ili dalekim planetima koji su “zapeli” u takvoj naprednoj viktorijani. Steampunk svoje svjetove gradi po uzoru na futurističke romane iz 19. stoljeća: predlošci su mu djela H. G. Wellsa, Julesa Vernea ili Mary Shelley – začetnika žanra znanstvene fantastike. Ima u njemu raketa na Mjesec, podvodnih baza, vremenskih strojeva, ali i više od toga: nezgrapnih mehaničkih ljudi, robota na parni pogon, cepelina, tajnih društava i teorija zavjere, podmuklih zlikovaca kovrčavih zulufa, visokih, bljedunjavih junaka s monoklima i cilindrima, kompjutora s uglačanim polugama, prekidačima i zupčanicima od mjedi … No, ideje za steampunk ne nastaju samo na predlošku viktorijanske Engleske. Polazištem za priču može poslužiti bilo koje razdoblje ili događaj iz 19. stoljeća – bilo to doba američkog divljeg zapada ili postignuća prve industrijske revolucije.

Pojedini teoretičari u steampunk svrstavaju i djela poput “Vremenskog stroja” ili “20 tisuća milja pod morem”, no tek se od sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća objavljuju prvi pravi steampunk romani. Steampunk je kroz godine evoluirao, pa sada razlikujemo povijesni steampunk – koji se više oslanja na znanstvenu fantastiku i alternativnu povijest baziranu na tehnološkom napretku – te fantastični steampunk – smješten u fantastične svjetove koji se oslanjaju na tehnologiju parnoga stroja. Elementi fantasyja i horora također su često prisutni u steampunku, a razni utjecaji i međusobna preklapanja žanrova i podžanrova dovela su i do stvaranja novih, sa sveprisutnom “punk” odrednicom…

Für immer Punk

Najpoznatiji pankerski književni i filmski žanr, iz kojeg su postepeno nastajali i ostali “punkovi”, jest, naravno, futuristički CYBERPUNK, koji se bavi svim čarima i strahotama koje nam donosi kompjutorska, nano, virtualna i slična tehnologija. BIOPUNK istražuje kakvi sve horori mogu proizaći iz prčkanja po genima, MYTHPUNK je urbani fantasy koji počiva na folkloru, mitovima i bajkama, dok je SPLATTERPUNK podžanr horora specifičan po grafičkom opisivanju nasilja.

Od “povijesnih” podžanrova koji su se razvili iz steampunka (uvelike i pod utjecajem računalnih igara), postoje, primjerice: STONEPUNK (koji se bazira na kamenom dobu – npr. roman “The Land that Time Forgot” Edgara Ricea Borroughsa), BRONZEPUNK (koji se bavi brončanim dobom) ili IRONPUNK (koji se bavi željeznim dobom). SANDALPUNK obrađuje neku od starih civilizacija, koja se, međutim, nije urušila niti su je uništile barbarske horde, već je doživjela brz i – moglo bi se reći – neprirodan tehnološki napredak (npr. roman “Inne pieśni” / “Druge pjesme” poljskog autora Jaceka Dukaja). CANDLEPUNK opisuje civilizaciju kasnoga srednjeg vijeka koja barata futurističkom tehnologijom (npr. “Doomsday Book” Connie Willis), dok CLOCKPUNK također istražuje kakav bi svijet bio da su se pojedini tehnološki pomaci dogodili znatno ranije nego što doista jesu, u ovom slučaju u vrijeme renesanse (npr. romani “Mainspring” Jaya Lakea i “Jack Faust” Michaela Swanwicka).

DIESELPUNK je, po istom principu, smješten u post-steampunkovsku eru, u vrijeme između 1920. i 1950. godine, u doba industrijalizacije i tehnologije bazirane na dizelu (npr. film “Gospodar neba i svijet sutrašnjice”), a prethodi ATOMICPUNKU i TRANSISTORPUNKU, koji se bave vremenom 2. svjetskog rata i hladnog rata (npr. alternativne povijesti “The Man in the High Castle” Philipa K. Dicka i “Fatherland” Roberta Harrisa – prema kojem je snimljen i istoimeni film).

Stvarni steampunkeri

Međutim, nijedan od navedenih povijesnih pankerskih žanrova nije stekao toliko sljedbenika i poklonika kao steampunk. Općeniti je konsenzus da je to zbog rastućeg nezadovoljstva pojedinaca modernom tehnologijom, koja je hladna, nepristupačna i bez osobnosti. Steampunkeri se žele vratiti tehnologiji koja je istovremeno bila funkcionalna i lijepa, gdje je svaki ukras, svaka sklopka, svaki pojedini komad imao svoju svrhu, a istovremeno su se isticale i njegove estetske kvalitete. Danas je tehnologija prolazna – ono što je hi-tech danas, već sutra može biti zastarjelo. Sve to stvara određenu zasićenost, ali i nostalgiju za vremenima kada su se stvari radile da bi trajale.

U zadnjih je par godina tako steampunk pronašao put i u stvarni svijet, zahvaljujući zanesenjacima, obrtnicima i umjetnicima koji su odlučili doslovno izvesti spoj novih tehnologija i viktorijanskog izgleda i izvedbe. Nazivaju ih steampunk hakerima, a pojedinci poput Jakea von Slatta (http://steampunkworkshop.com/) i Richarda Nagyja (www.datamancer.net) već uživaju kultni status među poklonicima steampunk uradi-to-sam sprava i spravica. Bilo da se radi o steampunk gitari – koja izgleda kao da se može vidjeti njezina “unutrašnjost” ispunjena zupčanicima i mehanizmima koji je “pokreću” – steampunk tipkovnici – izrađenoj od antikvitetnih dijelova – ili pravom pravcatom steampunk laptopu – od drveta, bakra i mjedi – nije riječ o igračkama sa samo ukrasnom namjenom, već o predmetima koje doista funkcioniraju i koje se mogu najnormalnije koristiti u svakodnevnom životu.

Tako danas steampunk hakeri diljem svijeta izrađuju kompjutorska kućišta s ložištem (http://skrati.net/sp1), steampunk kompjutorske miševe (http://skrati.net/sp2), steampunk kompjutore s hlađenjem na vodu (http://skrati.net/sp3), svjetiljke od bakrenih cijevi (http://skrati.net/sp4), steampunk robote (http://skrati.net/sp5) i slično, a sve uglavnom popraćeno detaljnim uputama drugim steampunk hakerima kako da to naprave u vlastitom domu.

Steampunk kao umjetnost

No, steampunku u stvarnome životu ovdje nije kraj. Pojedini su steampunkeri odlučili otići i korak dalje te stvarati istovremeno u fikciji i stvarnosti. Mnogo je umjetnika u ovome žanru pronašlo inspiraciju, pa se s punim pravom može govoriti o steampunk umjetnosti.

Jedno od najzanimljivijih takvih umjetničkih djela je steampunk kućica na stablu (http://steamtreehouse.com/), koju su dizajnirali Sean Orlando, Derick Gomez i Dan Hanck. Riječ je o metalnom stablu s kućicom od drva i čelika nad koju se nadvija “krošnja” s metalnim granama. Stablo i kućica dizajnirani su po uzoru na arhitekturu viktorijanskoga doba, a kućica ima sve što bi jedna steampunk kućica morala imati: skrivene prostorije iza pomičnih pregrada, podna vrata, promatračnicu, kamin, razne poluge i zupčanike koji pokreću okulare ili glazbala na parni pogon, komunikacijske cijevi itd. Stablo i kućica nastali su tako da su autori razmišljali o dalekoj budućnosti Zemlje, u kojoj je globalno zatopljenje uzrokovalo nestanak svih stabala na svijetu i kada se ljudi više ne sjećaju kako drvo izgleda, pa ga pokušavaju rekonstruirati iz priča i pradavnih opisa. Projekt je prvi put prikazan prošloga ljeta na umjetničkom festivalu Burning Man (www.burningman.com) u Nevadi.

Umjetnik AlexCF (http://alexcf.com/) specijalizirao se za kriptozoologiju i predmete iz prošlosti, kojih baš i nije bilo. U njegovom se ateljeu tako može pronaći steampunk mikroskop koji se nosi na glavi, rukavica za stereometrijsku manipulaciju ili, na primjer, sprava za putovanje kroz vrijeme. Pronaći ćete kod njega i spravu za konzerviranje marsovske flore, osušeni primjerak okota Cthulhua, bebu plesiosaura, vampirski relikvijar i mnoga druga umjetnička djela koja kao da su izašla iz nekog horor filma ili dokumentarca o ekspediciji na izgubljeni svijet u alternativnom svemiru.