Mnogi bi mogli pomisliti da je scenarij bombardiranja ili postavljanja bombe u krugu nuklearnih elektrana nešto što se jedino može odviti u glavama ekstremnih pojedinaca koji ne prežu ni pred čime kako bi postigli svoje ciljeve. Prošlogodišnji incident koji se dogodio u krugu najveće američke nuklearne elektrane Palo Verde u kojem je prilikom rutinske provjere u kamionu tvrtke kooperanata koji su radili na obnovi jednog od tri nuklearna reaktora na lokaciji pronađena improvizirana eksplozivna naprava, tzv. cijevna bomba (en. pipe bomb), pak, dokazuje da su ovakvi incidenti situacija koju neće biti više moguće vidjeti samo na filmskome platnu. No, iako meta najvjerojatnije nije bio sam reaktor, budući da su primarni ciljevi cijevnih bombi ljudske žrtve (budući da ih teroristi obično napune čavlima ili drugim metalnim krhotinama) i da je ustanovljeno da vozač kamiona koji tvrdi da uopće nije znao da se s njim u kamionu vozi i eksplozivna naprava nema veze s terorizmom, već sama činjenica da je nekome na pameti bilo unijeti bili kakav oblik eksploziva u krug nuklearne elektrane nije nimalo utješna.
Do visoko obogaćenog urana kroz električnu ogradu
Nuklearna elektrana Palo Verde, međutim, nije bila jedino nuklearno postrojenje koje je bilo napadnuto prošle godine. Niti desetak dana nakon tog incidenta nepoznati su počinitelji dva puta tijekom iste noći napali nuklearno postrojenje Pelindaba u Južnoafričkoj Republici, uspjeli prodrijeti u kontrolnu sobu u istočnom bloku te raniti jednog zaposlenika koji se ondje našao izvan radnog vremena. Pretpostavlja se da je cilj napadača bio dokopati se barem dijela, ako ne i čitave količine visokoobogaćenog urana, koja je procijenjena dovoljnom da se proizvede dvadesetak nuklearnih bombi. Ono što je u čitavoj priči alarmantno jest činjenica da su napadači uspjeli onesposobiti električnu ogradu i nezamijećeni provesti četrdeset i pet minuta u objektu koji se smatra jednim od ključnih za sigurnost i opstanak te afričke države. No, da su napadači uspjeli u svojoj nakani, svijet bi se vjerojatno vrlo skoro suočio s prvom terorističkom nuklearnom bombom. Inače, Južnoafrička Republika je jedina država u Africi u kojoj su izgrađena nuklearna elektrana i koja je nekoć imala nuklearni program.
Izraelci se osjećaju ugroženo…
Priču o napadima na nuklearna postrojenja završit ću s Izraelcima koji su, čini se, po pitanju nuklearne sigurnosti osjećaju ugroženiji i od samog Busha, jer dok američki predsjednik za sada Iranu prijeti samo sankcijama, u siječnju prošle godine ubijen je iranski nuklearni fizičar Ardeshire Hassanpour koji je, očito, igrao značajnu ulogu u razvoju iranskog nuklearnog programa. Pretpostavlja se da iza njegova ubojstva stoji izraelska tajna služba Mossad, poznata po svojim radikalnim potezima kada je u pitanju nacionalna sigurnost Izraela.
Isto tako, u rujne prošle godine izraelsko je zrakoplostvo napalo vojni objekt u Siriji, za kojeg se vjeruje da je bio nuklearni reaktor u fazi gradnje. Sirija je zbog ovog napada tužila Izrael UN-u, no čitav slučaj nije rezultirao značajnijim sukobom između dviju država od uobičajenih. Ipak, ovo nije prvi put da su Izraelci bombardirali nuklearni reaktor, budući da su još davne 1981. godine tijekom iransko-iračkog rata uspješnim bombardiranjem nedovršenog nuklearnog reaktora u Osiraqu, očito zaustavili nuklearni program Sadama Husseina. (Ivan Szekers)
